znam da ti nemaš nikakve veze sa tim pa ipak ne razumijem.. uopće se više ne sjećam kako su izgledali susreti koje sam nekada mogla prepričati do najmanje sitnice do gotovo svake izgovorene riječi učinjene geste svakog pogleda i svakog baš dodira
još samo jedan dokaz da vrijeme djeluje..
ispire polako ali temeljito sve sitne zakutke moga sjećanja
svjesno ili nesvjesno..to više nije pitanje već znanost
na početku godine odselila sam se iz starog kvarta jer mi se pružila izvrsna prilika iako se na kraju pokazalo da i nije bila baš blistava
drago mi je svejedno što sam izašla iz svijeta koji me svakodnevno gušio i zatvarao u kutiju moje prošlosti
..prošlost treba u najmanju ruku izvlačiti na površinu svakih nekoliko godina jer ljudi su krajnosti sklone zaboravu ili pak nemogućnosti da se otrgnu prošlim životima..
toliko je prošlo otprilike i od našeg zadnjeg susreta mislim dovoljno da me ne povuče natrag a taman da te zaželim
znam cijeli scenarij i tvoja pitanja ..kako si ...jesi li sretna ljubičice..jesi li se zaljubila..voliš li novi posao..i na kraju sumnjičavi pogled ..jesi li ti to lakša nego na početku godine..a ja ..ista sam stagniram već godinama..i znam da ne vjeruješ ali svejedno se smiješ
razotkrivaš me polako i tako da uopće ne primjećujem da sam otišla predaleko da sam ti rekla i ono što sam namjeravala sakriti
ne brinem ti mene želiš samo za sebe ne želiš me dijeliti i to mi daje sigurnost
prošlo je previše vremena..jedna zima jedno proljeće i ljeto je već na kraju..pusti mjeseci..ništa se nije bitno promijenilo pitam te..hoću li ikada postići to što čeznem..ti..pusti ga neka napravi svoje..vjeruj ..i nakraju opusti se ne stoje ti te zabrinute bore..pogotovo ne uz sunčane pjegice ..ne večeras