14.08. u 01:08 stiže meni mail s dalekog sjevera na privatnu adresu:
E, nećeš bilivit, evo mene u krevetu u nekoj zabiti u XYZ, otkrila u petak što je blog i sad u ovo mrtvo doba uz zvukove kiše krenuh vidit kakvih to još Blogova ima!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ma znaš šta, nemam riječi..... Skužila sam te za ravno dvije minute - Balašević, stan!!!!
(...)
U tom trenutku sam molila Boga da Tija prodaje stan te da se ova moja jebeno zajebala.
Sat vremena kasnije stigao mi je mail u kojem mi javlja u kojim postovima je sebe prepoznala, da bi mi u 03:39 javila da je završila s iščitavanjem mog bloga.
Sljedeće večeri stiže mail:
(...)
Otkrih tvoj blog. I znaš mene, odmah isti sekundu ti moradoh to priopćit - urbi et orbi. Sad mi se čini da je možda bolje da sam zašutila. Zapravo često pomislim da bi bolje bilo da nekad zašutim. Čitala ja blog do dugo u noć i baš guštala i guštala. Ali... skužih da je vjerojatno bit svega da imaš svoj mali svijet, odvojen od ovog pravog, pa baš i ne znam koliko će ti biti drago što sam ti nepozvana upala u onaj drugi. Dakle, obećavam - da znaš da mogu i ja šutit kad treba, mislim da znaš, da neću o toj temi baš previše razglabat. Ma zakon si - što sam, srećom mojom saznala davno prije blogera - i to je to. šlus. Dosta.
Sad ono ključno: jel to onaj oglas o traženju Mr. Jazz-a zafrkancija ili ti to stvarni? Čitala ja tvoje komentare pa mi se učinilo da baš nije zafrkancija. Pa ih čitala opet i promijenila mišljenje. Što se zbiva? Znaš da sam uvijek tu negdje okolo, samo me malo rjeđe vidiš. Ipak, tu sam. I mogu slušat, slušat satima. Tj. čitat. Ako ti se da i ako misliš da ti pomaže pisat. Neću stavljat nikakve smajliće ili tužićke jer nema smisla, čekam tvoj odgovor i daljnje upute. Ako treba blatit gada, tu sam. Ako treba opravdavat pogreškice, tu sam. Ako treba samo čitat tu sam. Ako treba samo zašutit i okrenut temu opet sam tu sam. Zaključak: uvijek sam tu ako me zatrebaš.
Ajde javi se čim stigneš:)
Pusa iz XYZ...
Onda sam se rasplakala.
Lijepo je imati prijatelje. Ružno je imati tajne i skrivati to od njih. A ovaj blog je upravo to - jedna obična glupa tajna. Ipak, draže mi je da me neki ljudi čitaju potajno (a znam da znaju - kreteni, izleti im kroz neke sitnice), nego da me uživo propituju neke detalje koje sam ovdje otkrila. Lakše je pisati, nego neke stvari reći uživo, posebno ako s druge strane nije samo tvoj odraz u ogledalu, nego netko stvaran.
Ipak, kad bih mogla birati tko će otkriti moj blog, to bi bila upravo Ona. Draga moja, kad se vratiš doma idemo na jednu duuuugu kavu. I pričat ćemo o svemu pa i o blogu.