godinama unazad vračam se na bolje,
kada bili smo klinci tada imali smo volje,
radili smo stvari za koje nitko nije znao,
i najslabiji klinac uvijek isticao se zao,
nitko nije krao, niti smo se stalno tukli,
krivi korak u životu odmah svi smo pukli,
dimili i vukli to sranje i sada život je nula,
takav je život u gradu zvanom pula,
ali uvijek ima onih koji su se izvukli,
navučeni na sranje samo smo se tukli,
i život je promjenjen jedan dio zaboravljen,
na ulici sam naučio šta znači bit ostavljen,
kada nitko nije uz tebe, obitelj - prijatelji,
kadadrugi se veselili mene nisu htijeli,
bio sam rupa ali zapamtio sam to,
hočeš nešto od mene sorry sad je gotovo.
svaki korak me prate suze sa neba,
ponekad se pitam dali sve to mi treba,
i želim odgovor gdje je božja ruka bila,
kada ginuli su mladi iz moga kruga,..
pročešljane stranice one loše su istrgane,
da zaboravim na prošlost stanice su pobrkane,
jer nemogu izdržat da jedan dan ne mislim na to,
i kada razmišljam dugo plačem jer je gotovo,
plačem jer sam znao da sam tada nisko pao,
jer sam sigiran da nisam kriv mada i prije sam to znao,
ali boga sam molio i tada nije mi pomogao,
mislio sam gotovo je ali tada sam bit shvatio,
borba i borba i samo to je bilo bitno,
kada više nisam mogao uvijek sam to htio,
i uspio sam drago mi je, hvalu prepuštam tebi,
ono što sam htio rekao sam, sada odjebi...
svaki korak me prate suze sa neba,
ponekad se pitam dali sve to mi treba,
i želim odgovor gdje je božja ruka bila,
kada ginuli su mladi iz moga kruga,
-odgovor ne postoji samo šaput starih ljudi,
pitanja su suvušna, mada sve to nas čudi,
i postajemo agresivni i uvijek tražimo više,
uvijek iznosim istinu zato čitaj to šta piše.
Post je objavljen 17.08.2006. u 20:08 sati.