sve nekako pomalo ulijevam te dane...ako se šta zaštopa dok oni teku,ajebiga,ja se trudim potrošiti i uložiti sve dobro što imam...nekad se smijem sama sebi tome kako ozbiljno shvaćam ovo, znam da mi je drago da sam napokon shvatila što ima u meni za što da se trudim kad već moram...ne treba mi nitko reći kako to ide. znam već neko vrijeme kako stoje stvari. je li to faza? sad kad mi se servira nešto o čemu ja neću imati pojma opet ću se vratiti na početak...ali! početa nema...sad bi trebalo krenuti nešto novo ali ja sve napravim ranije.nije da mi se ne da čekati, jednostavno kreiram svoj početak. ima li nešto prije početnog slova...ima,ima! sad ne shvaćam za ozbiljno svježe drvo nego tek ono staro u raspadu. to je čovjek- treba biti budan dok je svjež. tek urezan u nešto. ako to tada nisi shvatio deset minuta otpratit će te u novi početak koji je inače daleko......ali tko će znati potruditi se na vrijeme
Post je objavljen 17.08.2006. u 15:20 sati.