(objavljeno u časopisu VAL, veljača 2006.)
Gotovo da nema kompozicije u rock and rollu koja se toliko uspjela približiti antičkoj tragediji i Nietzscheovom estetskom idealu kao što je pjesma «The End» grupe The Doors. U pjesmi se isprepliće više mitoloških motiva od staro grčkih do kršćanskih i povezuje se antika sa beat generacijom Amerike dvadesetog stoljeća.
Mitološki motivi su sljedeći:
1. Zapad kao smrt – u pjesmi pjevač (J.Morrison) govori o putovanju prema zapada «the west is the best, came here and will do the rest». Mitološke reference su sljedeće-u svim istočnim kulturama zapad je bio poiman kao smrt dok je istok bio poiman kao život, zbog jednostavnog razloga, jer je sunce izlazilo na istoku, a zalazilo na zapadu. The Doors svjesno preuzimaju tu mitološku razliku između istoka i zapada i inkorporiraju je u svoju pjesmu «The End» ili na hrvatskom kraj. Kraj, odnosno smrt. Smrt koja čeka na kraju putovanja i samoostvarivanja, budući da se zapad i amerika nudi kao nešto bogato i poželjno, stoga je u navedenom citatu prisutna i blaga ironija, vi dođite na vaš toliko željeni zapad, a mi čemo se pobrinuti za vas. Ubit čemo vas. Dakle imamo suprotnosti na zapadu dobivamo bogatstvo ali i smrt.Najbolje je citirati Morrisona: «We are from the West. The whole thing is like an invitation to the West. The sunset—This is the end.The night—The sea. The world we suggest is of a new wild west. A sensuous evil world. Strange and haunting, the path of the sun, you know? Toward the end. At least for our first album. We're all centered around the end of the zodiac. The Pacific—violence and peace—the way between young and the old.»W
2. Mit o Edipu – to je dio koji većina povezuje sa pjesmom «The End». Mit o Edipu govori o djetetu kome je proreknuto da će ubiti oca, oženiti majku i preuzeti očevo kraljevstvo. Da se navedene grozote ne dogode roditelji su odlučili ubiti Edipa. Međutim nisu mogli ubiti dijete već su ga ostavili na stijeni da umre od gladi. Djete nije umrlo i razvilo se u mudrog mladića koji je rješio Sfinginu zagonetku, ali je to morao platiti oce ubojstvom i incestom. Opet je uloga tog mita u pjesmi da pokaže spoj suprotnosti, u jednu ruku Edip je mudar i pobjeđuje Sfingu, ali nije dovoljno mudar da shvati da je osoba koju je ubio njegov otac i žene koju je oženio njegova majka. Tako imamo spoj iznimne mudrosti i iznimne gluposti, a shvačanje onoga što je učinio od ljubavi stvara smrt. U tom djelu pjesme pjevač preuzima ulogu Edipa, odnosno stavlja njegovu masku «he took a face from the ancient gallery and he walked down the hall» i ulazi u sobe od roditeljima gdje ponavlja radnje koje je Edip učinio. Osim toga tragični mit je jedan od djelova ključa za vrata percepcije, o čemu će biti riječi pod 4.
3. Zmija zla (Jack Kerouak) – u romanu «Na Cesti» Kerouak donosi dio o zmiji koja živi u centru zemlje i hrani se ljudskim zlom. Međutim Dr.Sax borac protiv zla pobjeđuje zmiju koja se pretvara u bijele golubove koji šire ljubav po cijelom svijetu. Kasnije će Kerouak napisati cijeli roman posvečen toj epizodi koji se zove po glavnom junaku «Dr.Sax». Ovaj dio ima veze sa krščanskom mitologijom (Kerouak je bio katolik) gdje je zmija simbol Sotone. Doorsi preuzimaju tu priču o zmiji da opet bi prikazali spoj suprotnosti. Ovaj put između dobra i zla. «Ride the snake, to the lake, the ancient lake, the snake is long seven miles, ride the snake, he's old and his skin is cold.» time žele pokazati da je potrebno isprobati sve u životu jer negiranje iskustva zla ne može dovesti niti do potpunog iskustva dobra, što se sasvim slaže sa Morrisonovim propagiranjem pretjerivanja u životu (opijatima) da bi se prodrlo u nepoznato. Jer mi normalno percipiramo svijet posredno putem osjetila i ono što nam je izvan spoznaje osjetila nam je nespoznatilivo. Međutim ako pretjerivanjem u opijatima poremetimo svoja osjetila nećemo više stvarnost percipirati posredno putem osjetila, već će mo je percipirati neposredno, postati ćemo jedno sa stvarnošću, sa apsolutom. To je posljedni mitološki aspekt u pjesmi «The End» kojeg Morrison preuzima od Nietzscheovog djela
4. «Rođenje tragedije u duhu glazbe». Da prikažem što jednostavnije, u tom dijelu Nietzsche kaže da su grci prilikom prisustvovanja dramatskom prikazu tragedije(koja se razvila iz dionizijskih orgija-dakle pretjerivanje u opijatima) postajali jedno sa apsolutom sa pravom stvarnošću.Kada bi postali jedno sa apsolutom vše ne bi percipirali posredno putem osjetila, nego neposredno jer bi bili jedno sa apsolutom, budući da ono što dobivamo od osjetila je samo privid iluzija stvarnosti jedina ispravna spoznaja jest bezosjetilna tako da se postane jedno sa apsolutom.Kada se prestane percipirati osjetilima razbija se veo iluzije i prodire se u apsolut u ono što zbilja jest. Elementi koji su im omogučavali spoj sa apsolutom su bili muzika, opijati i prikaz tragedije. Pjesma «The End» posjeduje sva tri elementa i zbilja kada je se sluša pod određenim psihofizičkim stanjima uspjeva otvoriti vrata percepcije. . "There are things known and there are things unknown, and in between are the doors."
MARIN TOMIĆ
Post je objavljen 17.08.2006. u 15:23 sati.