Dok sam bila mala nisam razumjela a ni shvacala sta znaci rijec "bol", Ta rijec za mene tada je bila nepoznata. Zivjela sam u svijetu ljubavi i srece... To "bogatstvo" koje sam tada imala nisam znala cijeniti, ipak bila sam premlada da bih tada to shvatila. A sada nakon toliko prolivenih suza, neprospavanih noci, polako shvacam da sam tada zapravo bila istinski sretna. Sada rijec "sreca" ne postoji vise u mom zivotu. Sjecam se kao da je danas bilo-moj prvi odlazak u taj grad, koji koliko me je i usrecio toliko mi je i bola nanio. Drustvo koje sam tamo upoznala, dobro me je prihvatilo, a to je predstavljalo ostvarenje mojih djevojackih snova. Igrala sam se nesvijesno muskim srcima, mogla sam da radim sto sam htjela, jer sam posjedovala najvece zensko bogatstvo - ljepotu. A onda si se pojavio ti u mom zivotu. Tad sam prvi put saznala sto znaci "bol", i "zasto se zbog ljubavi pati"! Bio si najveci "zenskaros" u gradu. Rijec ljubav za tebe je bila strana. Tebe nisu zanimale tude patnje. No, ja sam osjecala sam da me volis, bar je tako izgledalo sa tvoje strane, ali to je bila samo jedna od tvojih "zamki" da osvojis pa ostavis. Kada si me totalno unistio prestao si se javljati... a ja..... pocela sam se mijenjati, postala sam totalno "hladna osoba". Zeljela sam da mi oproste mnogi koje sam povrijedila, ali tad sam vidjela da oni ne mare za moj bol... Njihov bol postao je moj. Sada sam znala sto znaci biti povrijeden. Sada osmijehom prekrivam tugu-da drugi ne bi znali koliko patim. Glumim da sam sretna, ali samo moja dusa i dragi bog znaju kako mi je. Svi su me iznevjerili, ostavili, ali nikad nisam vjerovala da ces jednom i ti uciniti to isto, ostaviti me samu u svijetu gdje postoji samo tuga...
I EVO KAKO JA TUGUJEM, SLIKE CE VAM SVE RECI...
Post je objavljen 18.08.2006. u 00:00 sati.