Nakon predstavljanja četvorice Profilovih autora prije dvadesetak dana na Motovunskom filmskom festivalu, od njihove četiri knjige najprije sam pročitao roman Ivice Prtenjače Dobro je, lijepo je, i ugodno se iznenadio prvom prozom ovog autora dotad poznatog pretežito po poeziji. Zaklopivši zadnju stranicu nakon čitanja na balkonu (odmarajući se između dva niza napornih dana: praćenja motovunskog Festivala za novine, i predstojećeg Festivala fantastične književnosti), zamislio sam da ću u nekom budućem govorenju o ovom romanu svakako upotrijebiti frazu "kao što mu i samo ime kaže". Uklapa mi se, ova fraza, po smislu, ali mi se ne uklapa u rečenicu, pa neka ostane na ovakvom, usputnom, spominjanju.
Ja sam strog i sitničav čitač. Aluzije i parafraze odmah mi upadaju u oko, analogije s drugim pročitanim knjigama također. Često previše očekujem od sugovornika, nadajući se da, kad razgovaramo o knjigama, raspolaže s istim informacijama kao i ja, pa na primjedbe i usporedbe počesto dobivam samo blagoteleće poglede. Sugovornik tada ne razumije ni kompliment ni kritiku. Zato ne mogu ni pretpostaviti kako će biti shvaćena sljedeća moja opaska o Prtenjačinu romanu: da je ovaj tekst, naime, po mom dojmu, nešto između "Antikvarijata" Darka Desnice i romana Krešimira Pintarića "Ljubav je sve". I to je, da ne bude zabune, s moga gledišta kompliment.
"Dobro je, lijepo je" se lako i ugodno čita, u tren oka upadamo u svijet glavnoga junaka koji tražeći egzistenciju u svijetu knjiga napušta rodni grad i dolazi u metropolu, hladnu i odbojnu, u kojoj postupno stvara svoju oazu topline i ljudskosti, služeći se onime što mu je pri ruci: susjedima, kolegama na poslu, prvoupamćenim gradskim toponimima i, naravno, sjećanjima. No, za razliku od junaka iz Desničinih priča, Prtenjačin junak nema samo knjige i u svom prosuđivanju ljudi se, osim njihovim odnosom prema knjigama, služi i drugim medotama, a za razliku od Pintarićeva romana, kod Prtenjače junak nema partnericu, iako se osim povremenih izleta u voajerizam i ekstremnija maštanja, doima emocionalno sasvim stabilnim. Doduše, negdje pri kraju romana počinje se slutiti da glavni lik pati od mnogo većih nedostataka nego što se to na prvi pogled čini, ali ipak mogu mirne duše reći da je "Dobro je, lijepo je" roman u kome nema gotovo ni zrnca depresije, tako nakaradno potencirane u većini domaće proze.
U svakom slučaju, bit će mi intrigantno i ugodno proćaskati s autorom večeras, javno, pred publikom, a zdušno vas pozivam da se tom ćaskanju pridružite ako ste danas u Poreču ili bližoj okolici. Naime, zamolili su me, a ja sam s oduševljenjem prihvatio, da u sklopu porečkog Ljetnog sajma knjiga, moderiram:
predstavljanje romana Ivice Prtenjače "Dobro je, lijepo je"
večeras, u četvrtak, 17. kolovoza u 21 sat
pod drvoredom Viale ispred robne kuće u Poreču (odnosno na rivi ispod autobusne stanice), a u slučaju lošeg vremena u Gradskoj knjižnici, Trg Marafor 3.
Bilo bi mi drago da se vidimo!
Post je objavljen 17.08.2006. u 13:09 sati.