I prva godina da misi u Dubrovniku za Enu prisustvuje treća po redu gđa Vlatka Pokos Radeljak. Svi četvero obučeni u grotesknu bijelu boju. Mislim, nije ni bitno što je bijela, nego što su svi obučeni isto.. Umjesto da kontempliraju o Eni, oni su garant cijelo jutro smišljali tko će šta obući u ckrvu.
I onda ulaz u crkvu. Vlatka je sigurno tjednima razmišljala o tom trenutku, kad ono.. njih troje (tata, kćer, sin) drže se za ruke, mala u sredini, složno ulaze unutra, a Vlatka kaska za njima.
Kao da je nema, kao da ne postoji.. :brukica: 


U sljedećoj sceni Vlatkice čak više ni nema. I kamermanu se učinila suvišnom, a i predaleko je bila..
Video vijest na Dnevniku.
Post je objavljen 15.08.2006. u 12:52 sati.