Probudile su ga zrake sunca koje su obasjavale njegovo sada već regenerirano tijelo.Polagano se ustajao zbog bolova i zbunjenosti.Premda su mu se sve rane i ožiljci regenerirali tijekom noći i jutra bol je bila prisutna.Ustao se i naslonio se na stijenu,kada je protrljao oči shvatio je da je u nekoj pečini...Kada je malo bolje promotrio prostor oko sebe vidio je starca s neobično dugom,sijedom kosom i brado koji je miješao nešto u loncu nad melom logorskom vatrom.
Starac je bio odijeven u vučje krzno po cijelom tijelu a po rukama je imao razne talismane i narukvice.“Ah,budan si...“ rekao je starac dok je sa osmjehom gledao prema njemu.Gabrijel je samo zbunjeno gledao...“Nesječaš me se?Pa nisam te toliko jako udario valjda“.I dalje je gledao u njega i popipao se o zatiljku glav i sjetio se svega....Kao i sve proteklih noči nadao se da je to bio san...“Gdje sam ja?““Ne brini se mali,na sigurnom si...kako si ono rekao da se zoveš?“Gabrijel je sjeo na kamen blizu starca i pomalo bijesan promatrao kako miješa ono šta god to bilo u loncu....“Nisam rekao kako se zovem,ali ime mi je Gabrijel“.“Znam to ali koje ti je pravo ime?“Gabrijel se totalo zbunio...Nije znao o čemu starac priča ali se u podsvjesti prisjetio sna koji je imao onu noč...prvu noč...Sjetio se sna o beskrajnoj šumi i blagom ženskom glasu koji je šaputao nešto nije se točno mogao sjetiti šta....“Nemoj me tako čudno gledati....Ili sam možda ipak dobio kriv upute,možda ti ipak nisi taj...“Gledao je zbunjeno ali i bjesno u pod dok se pokušao sjetiti....Odjednom se dosjetio šta mu je glas govorio...Sa drhtavim i nesigurnim glasom je tiho izgovorio“Ulwer.....“dok je gledao Vilkolakisa.“Ah dobro je,lako se pamti ime,pamčenje mi je malo ošlo,ipak sam star preko 1000 godina,drago mi je da nisam dobio krive upute,vidim da si ti taj kojeg sam trebao nači...""nitko zapravo nezna ko govori ta imena....kog boli briga uostalom“Rekao je Vilkolakis dok je gledo u svoj kotao.“Šta to kuhaš?“Pitao je Gabrijel Vilkolakisa?“Šta je,gladan si?Kuham obični zečji paprikaš,strpi se par minuta,onda čemo jesti...“otišao je dublje u špilju i vratio se sa zdjelama.Nagrabio je obadvojci pune zdjele i počeli su jesti.“Sigurno se pitaš zašto si ti ovdje,zar ne?““Pa palo mi je na pamet to pitanje da budem iskren...““Nemoj bit duhovit samnom mali!....““U biti,ti si val-ver kao i ja...“
„To je urođena vještina,nazovimo to tako koju imaju samo rijetki vukodlaci...“Ajde pojedi to na miru pa ču ti sve objasnit...
Post je objavljen 17.08.2006. u 12:51 sati.