Marketing
.:mora da je jedan od nas u krivome gradu:.
..prvi ide u buksu, drugi na paradu..
Kao sto rekoh, nakon feste (koja je trajala dva dana) slijedi post :)
U medjuvremenu se takodjer dogodilo par stvari vrijednih spomena.
Recimo, javio se (od svih mogucih i nemogucih ljudi) – bas Lujo, a ja mu usprkos «nedavnoj» igri istine odgovorih. Mislim, nema razloga da mu ne odgovaram jer ionako je u p*m* u Sibeniku.
Zatim, Miki mi je otisao radit na Krk i kaze da mu je koma, da je Lanterna godisnji odmor za ovo sad.. i navrsio je 23 prosli tjedan :)
Zatim, seka mi je otisla u Purgeriju, pa sam ljubomorna :) iako ona kaze da je dosadno, da nema nista po gradu, al meni to nekako nevjerojatno. Naime, MENI je STVARNO dosadno.
Zatim, Gunish iz Indije je lud skroz. Stalno salje neke poruke. Neki dan mi je poslao sebe kad je imao 9 godina, a halo-melodija mu je zakon – neka indijska, valjda popularna, moderna tamo :) u zg dolazi 18. 9. pa ce tu vecer kod mene spavat valjda jer mu stari dolazi sutradan. Steta sto je u hrvatskoj samo do 26.9. smrc!
No dobro.. to je to sto se tice medjuvremena ;)
Huh, a prosla dva dana tj. dvije veceri su bila smijesna totalno, ali zabavna za poludit.. (naime, pucka festa mog malog sela «u planinama» povodom Velike Gospe)
Daklem, ponedjeljak navecer..
Kod mene gosti, kao i svake godine. (da napomenem, ja nisam bila na toj festi nekih 4 godine jer ili sam radila ili mi se nije dalo, a opcenito je to, sto kaze balasevic, parada pijanstva i kica i seljakluka – dodajem ja, ali u onom «drugom» smislu da ne bi ispalo da vrijedjam najpostenije ljude – seljake) Uglavnom, tu vecer je bilo i otvorenje skolske sportske dvorane, a moja mamasita najzasluznija za kult.-umj. program, pa se to moralo vidjeti! Ja sam, onako usput, potpuno izasla iz stosa, pa uopce nisam uzela u obzir koliko ce biti poznatih ljudi, mojih starih nastavnika i da se ja naravno sa svima njima (ili bar s vecinom onih koji me uhvate naravno nespremnu) moram pozdravit, a u najgorim slucajevima i izljubit. I tako je i bilo, svi ti ucitelji, bla bla, i jos me tata povuce da idemo pogledat tu famoznu dvoranu, pa me i bivsi razrednik (ujedno i otac moje prve simpatije :)) zaustavio i bla bla (opet). Jedina s kojom sam bas imala zelju malo popricati bila je nastavnica iz glazbenog (najdraza) koja je mlada, pa se osjetila manja razlika u razgovoru o faksu, domu, njenoj novoj kuci, bebachu, pa i, meni dosadnoj, Vizinadi.
Bilo je osvjezenje vidjeti Petru i njene frendice usred sela s dvolitrama MB-a, boli njih djon, a jadne ovdasnje babuskare vjerojatno nikad vidjele novoizumljeni Q-pack, a kamoli da pristojne cure to piju :)
Buduci da je cijeli taj program (skolski, ne?) poceo u 19h i zavrsio oko 20:30, moja starija ekipa (roditelji i gosti) i ja smo se pokupili u kucu i nastavili se spremati za vecernji izlazak (ja). Lostica i njen Superheroj se javili da ce doci, a bas im i godisnjica bila, tako da sam ja bila iznimno sretna sto cemo svi skupa (njih dvoje, Nelica i ja) bar popit pivo i zabavit se.
Znaci, oko 21:30 otprilike svi smo bili spremni, ja imala viska pozivnica tako da nitko nije morao platit, yeah (heh, bas je dobro imati utjecajnu majku :))!
Mozda smo malo i prerano dosli, ali taman da dozivimo ono malo kapi kise sto je palo te veceri. Svirao je Stavros, oh God! Kako tip izgleda! Nesto malo, mrsavo, ispijeno s ogromnom cetvrtastom glavom s koje strši dobro nagelirana kovrcava kosa. Al dobro :) mi smo se unatoc svemu odlicno zabavljali, cugali, jurili na wc, gledali oko sebe, pozdravljali ljude………ja se cula sa Zekom koji nije mogao doci jer mu je sestra bila u posjetu, al u ovom zivotu cemo se valjda jos sresti, heh.. a onda su Lostica i Superheroj otisli.. Nelica i ja ostale, odsetale do mraka u Brezi (ulica se tako zove) i razmisljale o ideji da upoznamo nekog novog :) mislim da ni jedna ni druga nismo zbilja vjerovale da ce se to dogodit, ali onda smo srele Gogu, pricale s njom, vise Nelica nego ja, a onda..kao u sceni iz Sjecanja jedne gejse (haha) dovoljan je bio samo pogled prema tipu koji je recimo iskakao – mozda izgledom, a mozda samo majicom «the man, the legend» sa strelicama za gore i dole (ma znate tu majicu!) – i vec smo bile pozvane na cugu :) demit, nisam ni znala da je to tako lako ovdje. I tako je propao ponocni balet kojeg smo mislile pogledat. uglavnom, ti decki nisu ni slutili da ih vodimo u mrak Breze samo da bismo…hehe…caskali! Oh, kojeg li razocaranja! I odmah su tu neke spike o musko-zenskim odnosima. Ma drazesno – mi smo upoznale nekog novog (Pazinjane), a oni – pa ne znam zapravo sta su oni dobili od toga svega :)) mozda uvid u to da nisu sve zenske lake (ako su to ikad pomislili, a iz njihovih prica brijem da jesu).. na kraju smo se otpilili medjusobno i rekli da cemo se vidjeti sutra :) Nelica i ja setale dalje, od punkta do punkta, i mogu vam reci da je super hodati vlastitim selom i gledati dokle su stigli svi ti ljudi, prepoznavati ih i cuditi se kako ih vidimo samo na toj tradicionalnoj festi i mozda eventualno na odlasku do trgovine. No dobro, tu je naravno i moja prva (ona super djecja) ljubav, danasnji difovac i valjda jedini zagrebacki student osim mene i sestre, pa ga stoga i vidjam cesce od drugih (otkad sam u zgu, jasno).
I tako, mi se nakon svega najele fritula, srele moje blesave hotelske kolege i kolegice, a negdje oko 3, kad sam ja vec pocela pjevat Shkorinu Svetinju na sav glas bilo je vrijeme da se krene na spavanac.
Ajme, oduzila sam previse svojim glupim naracijama :)
Ovako cemo – drugi dan onda nek bude u kracim crtama. Pa i bio je kraci.
Dakle, utorak navecer je bio novi tour po vizinadskoj festi, ali ovaj put s drazenom zecicem u pozadini :) ponovno Nelica i ja glavni akteri, ovaj put bez ikakvih gostiju. Najprije s curicama koje su postale cure tolikom brzinom da se vise ni ne skuzi razlika u godinama. Pivo naravno. Onda srdacna pozdravljanja svake vrste jer druga vecer slovi kao vaznija i bolja, pa se sjati i mlado i staro i to puno vise njih na «plac». Vidjeh Mateta, al on mene nije skuzio kao ni par dana prije na benzi..:) Onda moji klasicari, mladji, ali super dragi, zabavni i ludi, pogotovo mali Alex, ma nesto prestrašno. :) s njima docekale ponocni vatromet. A onda odjednom odnekud se stvorio onaj Pazinjan od dana prije. I naravno, ajmo popit nesto, i mi ajmo. Al to je bila scena - ispred nas go-go plesacice (za kojima malo tko od muske ekipe ne slini na ocigled cijele zenske populacije :)), a iza nas Stefani Hohnjec (namjerno je ime bez ipsilona, da se ne bi nasla na googleu :)). Jebote, ko da si salata u sendvicu! :) al koga briga, mi smo imale besplatno pivo! Na kraju, opet se nije znalo tko je od koga zbrisao, u svakom slucaju, uspjesno smo izbjegle i drugog Pazinjana koji je bio tek kasnije dosao na festu :)
Na putu doma, srela sam Luku – kuhara, mislim da smo se cak i izgrlili, on mi je jos vise uljepsao vecer. Opisuje mi svoju zimu u vojsci, mahinalno spominje Zeku, brije neke snove o Americi i Floridi, ali jos uvijek sljaka u Tamarisu.. Pijandura moja koja je pokupila mene i M-icu na stopu iz Tara do Kastelira. Eh, to su bili dani! :)
I to je to… malo burniji post-vikend. Nije neka senzacija, al treba ponekad i takvo nesto posjetit. Definitivno! Mozda cak i osvjezavajuce. Nelica bi rekla: Bas imas feeling da si doma! I to je istina! :)
p.s. vjerujem da je rijetko tko procitao ovaj post (ma nista ne gubite :)).. pretvaram se u replaya ;) pusa
Post je objavljen 17.08.2006. u 11:35 sati.