Marketing
Nova nada (moj roman) - 6. poglavlje
Vratio sam se sa mora! Bilo mi je super, nadam se da niste umrli od znatiželje što dalje slijedi. Pa tako, evo vam još jedno poglavlje, malo je duže od ostalih, bar tako mislim. Uživajte! 
6. POGLAVLJE
Nakon malo dužeg hodanja kroz vampirgrad, dolazim ispred te zgrade na kojoj piše velikim slovima "Vampirsko vijeće". Ulaz su čuvala dva anđela. Priđem prema ulazu, a oni mi odma stanu na put i jedan pita: -Di si krenuo? Ovdje je zabranjen ulaz... Kada je vidio moje različite oči odmah je prestao pričati i pustio me unutra. Ulazim u Vijeće i pred sobom imam što vidjeti. To je bila ogromna dvorana u kojoj su na kraju, u sredini sjedila tri stara mrka tipa. Jedan u sredini, jedan s lijeve, a drugi sa desne strane. To su bili starješine, zbog kojih sam i došao ovdje. Dvorana je bila puna karikatura vještica i vampira, krvave bitke i gorenje vještica na lomači. -Što te dovodi ovamo, mladi vampiru? Upita me glavni starješina, koji je sjedio u sredini. Ja mu sa strahopoštovanjem odgovorim: -Zanima me par stvari. Stvari poput: zašto sam uopće ovdje i jeli ovo sve jedan dugački san, zašto se ne smiju voljeti vampiri i vještice. Mislim, ništa mi nije jasno! Starješina odgovori: -Gle, ti si vampir, isto kao i mi. Mi smo puno stariji od tebe, imamo preko 300 godina. Ovaj svijet nije san, ovo je "World of darkness". Vještice i vampiri se mrze, tojest, prirodni su neprijatelji. Ovaj grad se zove grad Vampira ili "Necropolis". Što se tiče porodice vampira, dijele se na 7 klanova. Počevši od anarhističkog klana "Brujah". To su vampiri sa jako lošim karakterom, punkeri, metalci, bajkeri itd. Nije ih baš puno briga za nas. Stalno problemi s njima. Sljedeći klan se zove "Gangreal". Oni su samotnjaci i putnici. Više preferiraju svijet ljudi od Wod-a. Malo luđi klan se zove "Malkavians". Oni su ludi, njihova ludost je sve veća iz generacije u generaciju. To su u većini slučajeva sadisti i psihopati. Najružniji i najodvratniji, po izgledu klan je "Nosferatu". Oni ne liče na ljude, kao ostali. Oni se moraju skrivati po kanalizacijama, da ih netko slučajno nebi vidio. Ako se u stvarnom svijetu otkrije vampir, odmah je smaknut. "Nosferatu" zbog toga vode underground život. Sljedeći klan, koji je čista suprotnost "Nosferatu", zove se "Toreador". Oni su poput normalnih ljudi, idu na ljeto na more, kockaju se u kasinoima, voze skupe motore i aute, šminkaju se i vode normalan život. Najnoviji klan su "Tremere". Zbog spolnih odnosa sa vješticama, posjeduju magiju i zato su jedni od podcijenijih klanova u vampira. Posljednji klan se zove "Ventrue". To su ljudi sa nadprirodnim moćima, dosta su inteligentni. Eto, to je zasad sve što trebaš znat o vampirima. Što misliš, u koji klan ti spadaš? Ja mu zbunjeno odgovorim: -U nijedan. Nisam svoju ličnost prepoznao u nijednom od tih klanova. Starješina se nasmije i pozove dva anđela. Anđeli dođu do mene, jedan me primi za ruke, a drugi mi raširi krila. Anđel u čudu odgovori: -Starješine, ispred sebe gledate rijetkog vampira! To je dunpeal ili halfbreed. To znači da je čovjek sa vampirskom krvlju, polu čovjek-polu vampir! Mislim da bi mogao donijeti velike promjene u ovaj svijet. Anđeli se pokupe iz dvorane. Starješina me gleda i reče: -Znači tako, individualac u ovom svijetu. Hmmm, još ćemo vidjet što ćemo s tobom, a sada se odi malo odmori u stvarni svijet. Do sljedećeg viđenja i evo ti mač, u slučaju da te netko napadne. Nastoj biti ne viđen u stvarnom svijetu! Okrenem leđa i izađem iz Vijeća. I tako stojim ispred Vijeća sa mačem u ruci, bio je dosta težak i imao je ugraviranog šišmiša i vampirske zube na dršci. Stvarno je bio masivan mač. Postalo mi je hladno, a i umoran sam bio od previše informacija. Zažmirim i otvorim oči i našao sam se u stvarnom svijetu, na krov neke zgrade. Bila je noć i mjesec je obasjavao krov. Na sebi sam imao dugački kožni kaput i crne uske hlače. Marte na kojima je bio red šiljaka. Nisam imao krila, a mač mi je bio zakaćen na leđa. Osjećao sam se drugačijim, nego prije. Na krovu su bila dva kipa u obliku nekih životinja sa krilima. Sjeo sam pored jednog da se malo odmorim. Kipovi su me malo preživo gledali, lovio me strah. Sklopio sam oči i utonuo u san. Samo da sam znao koliko je opasno gore spavat.
Post je objavljen 17.08.2006. u 11:48 sati.