Guess I should write something...
Nije me bilo samo desetak dana i tolko se toga izdogađalo, zaostajem! Tolko toga imam za napravit (najviše slika stavit na deviantART) da mi se zapraf ništa ne da... Još na sve to se ja pametan razbolim! Mislim, koe vidio razbolt se usred ljeta!
Ma, nisam se zapraaaveee (pokušavam zadržat bosansku spiku, al mi ne ide) razboljo, al mi je slabo i skroz sam umoran... Al, eto, prisiljavam se nešto napiiisat, al vidim da samo trabunjam bezeze...
A meni se nedaaa! Ima kuću na vrhu Paga (malo mjesto Lun, actually Tovarnele, al njih nema na krati), samo jedan birc... Fakat mi se ne da! Al eto ove godine mi je uvalio "komada" (koja, btw neodoljivo podsjeća na Ššt, i govorom i ponašanjam i svime!
) s kojimj mogu izać... Na kraju smo izašli ona, njena friendica metalka & ja. OK je bilo (niš nije bilo, cura sliči na Ššt!), solidno... Počela mi se hvalit kak je bila "čak na tri koncerta ove godine!".
"*sarcastic* Bravo! 
).
Nemogu ni vidjet meso višeee! Možda mi i je zlo zbog te mesine! (ili zato što jučer nismo jeli meso)
) i ima sve od igle do lokomotive)... Tam smo kupili najvjerniju kopiju starki Jani za 6 maraka (24kn)! I hrpu drugih svari, obleke, svega, jer je fakat povoljno! Samo sam ja sve s gnjušenjem odbijo, jer ja kao patim na bradning, a zapravo mi se niš nije sviđalo... Tražio sam najobičniju bijelu majcu dugih rukava, za nosit ispod nanovo-nakoćenih crnih T-shirtova raznih bendova. Al sam našo samo jednu i to za 40 maraka (160kn) i reko sam da neću. Onda su se starci osjećali guilty kaj mi nisu niš kupili (he he
) pa su mi obećali kupit u Zagrebu 2 majce. Benetton, here I come! 