Naš je RTL jednostavno apsurdan. Krećući od samog naziva "RTL televizija" (stvarno ne znam što li su mislili što znači ono T u "RTL") pa nadalje. Osobito mi je zanimljivo kako su neke dobre emisije koje povremeno gledam na njemačkim kanalima RTL i RTL2 uspjeli loše kopirati i totalno upropastiti, primjerice "Prijatelj na kvadrat" i "Superdadilja". Samo se bojim koja će iduća Dokusoap, tj. "dokumentarna sapunica" pod mesarske ruke našeg RTL-a. Naravno, dobro im za rukom ide svaki reality show koji naprosto vrijeđa inteligenciju gledatelja jer tako to funkcionira i kod originalnog predloška, a pretpostavljam da me u tom pogledu neće iznenaditi niti nadolazeći uradak pod nazivom "Žena iz snova".
Kako god duboko bilo moje nezadovoljstvo RTL-ovim programom, priznajem da sam se nedavno čak ponadala da bi jednom i hrvatski RTL mogao preuzeti najnoviju dokumentarnu sapunicu iz tvornice inozemnog RTL-a zvanu "Familie gesucht" ili "Traži se obitelj". Ideja je povezati bake i djedove bez unuka s unucima bez baka i djedova. Baka/djed upoznaju po tjedan dana dvije obitelji te se nakon toga moraju odlučiti za jednu od njih. Uglavnom simpatično, ali s izuzetkom razočaranja klinaca koje baka/djed ne odabere, već im pošalje samo video-vijest da nisu izabrani.
Iskreno, nikad se ne bih prijavila za takvu dokumentarnu sapunicu jer se u biti svodi na nekakav socijalni inženjering, a takvi namješteni zahvati nam ne mogu popraviti stvarne živote. Ipak, ono što me privlači u cijelom konceptu zapravo je pomisao da postoje i druge obitelji poput moje, obitelji bez bake i djeda, kao i stariji ljudi koji su spremni takve obitelji "posvojiti". Postoji samo jedna bitna razlika: ta djeca, za razliku od mene, nemaju biološku baku.
Svoje se bake uopće ne sjećam jer sam je, naime, zadnji put vidjela kao malo dijete, prije skoro 20 godina. Prilično čudno budući da sve ove godine živimo u istom gradu. Sve ove godine niti jedne čestitke za rođendan, za Božić, bilo što. Zadnji put je nazvala kad sam imala možda 7 godina. Javila sam se na telefon, a ona mi je rekla: "Ovdje tvoja baka. Hm, ne znam smijem li to reći." Nije nazvala zbog mene.
Sve je to plod poremećenih obiteljskih odnosa. Naša rodbina misli da je moj tata prekinuo vezu sa svojom familijom jer mu roditelji nisu htjeli prepustiti niti onu jednu od više svojih nekretnina. To je bio samo povod. Pravi je razlog bio taj da su i u tome, kao i inače, radili razliku između njega i druge svoje djece. Žalosno budući da je on bez daljnjega bio najodgovorniji i najmanje na njihov teret. Ali eto, neki ljudi više vole svoje razmetne sinove i kćeri.
Vjerojatno me ne bi trebalo čuditi da moja baka radi razliku između svojih unuka kad radi razliku između rođene djece. Nekad sam pomišljala da je posjetim, ali zaista više ne vidim smisao u tome ako dva desetljeća nije pokušala stupiti u kontakt sa mnom, a vjerujte da joj nitko nije branio.
Tko zna, možda se jednog dana pomirim s time da u ovakvim situacijama ništa ne pomaže, nikakve dokumentarne sapunice ni drugi tipovi socijalnog inženjeringa.
Post je objavljen 16.08.2006. u 18:49 sati.