Zatočene divlje i egzotične životinje
Da li bi ljudi trebali držati kao kućne ljubimce divlje i egzotične životinje?
Ne. Divlje i egzotične životinje nisu pogodne za držanje u kući. One imaju raznovrsne potrebe koje je teško zadovoljiti. Većina ljudi nema niti dovoljno novaca niti dovoljno iskustva za pravilnu brigu o njima. Procjenjuje se da 90% životinja umire u roku od dvije godine zatočeništva. Mnoge divlje životinje zatočene u kućama mogu nanijeti ozljede ljudima, naročito djeci. Puštene na slobodu, životinje mogu nanijeti nepovratnu veliku štetu ekosistemu.
Kada je zatočeništvo opravdano?
Divlje životinje mogu jedino biti zatočene od strane zooloških ustanova. Jedine osobe koje mogu držati divlje životinje su licencirani rehabilitatori životinja i određeni uzgajivači. U oba slučaja oni trebaju dokazati temeljito znanje određenog slučaja i sposobnost humane brige o životinjama.
Zašto tolika briga o društvenom zdravlju i sigurnosti?
Svake godine divlje životinje koje su u privatnom vlasništvu ozbiljno povrijede ili čak ubiju ljude. Zmije kućni ljubimci su ugušile djecu, lavovi su osakatili svoje vlasnike. Osobe koje su opravdano zabrinute divljim životinjama držanima u susjedstvu često traže pomoć u rješavanju problema.
Životinje u putujućim točkama također predstavljaju opasnost društvu. U jednoj osobito opasnoj točki medvjed koji se hrva (iako ošamućen i bez kandža), uspio je odgristi prste i slomiti čovjeku kosti.
Nadalje, divlje i egzotične životinje mogu biti prijenosnici različitih bolesti koje mogu priječi i na ljude, uključujući bjesnoću, tuberkulozu, hepatitis, salmonelu, tularemiju, gliste i ostale parazite.
Kako trgovina egzotičnim životinjama uzrokuje oštećenja okoliša?
Divlje životinje često bježe, a neke njihovi vlasnici napuštaju. Ako prežive i nastane se u okolišu kojem ne pripadaju, nadmeću se s ostalim životinjama iz tog područja za ograničene izvore hrane. U nekim slučajevima u potpunosti prevladaju tim područjem i izguraju životinje tog kraja te na taj način oštećuju i ekosistem. Klasičan primjer je naseljavanje indijskih mungosa na Havaje kako bi se na taj način smanjio broj štakora na poljima šećerne trske. Mungosi su se uskoro okrenuli proždiranju ostalih usjeva i drugih životinja te su čak doveli neke od tamošnjih životinjskih vrsta gotovo do izumiranja.
Divlje životinje također donose bolesti na koje domaće životinje i životinje tog kraja nisu imune. To su bolesti kao smrtonosna Newcastlova bolest, bjesnoća i bruceloza.
Što nosi budućnost za divlje/egzotične životinje u zatočeništvu?
Većina vlasnika ignorira potrebe divljih životinja. Lokalni veterinari ne mogu niti pravilno dijagnosticirati niti pravilno tretirati bolesne životinje. Ponašanje životinja se često krivo tumači i često se radikalno mijenja u zatočeništvu kao rezultat nepravilne njege: da bi ih napravili 'kućnim ljubimcima' vlasnici često upotrebljavaju 'korektivne' mjere - rezanje kandži, rezanje zuba, kastriranje. Kada se na kraju vlasnik odluči riješiti životinje, neće moći naći novi dom za nju. Naravno, ni drugi ljudi nemaju bolje uvjete, a zoološki vrtovi iz različitih razloga ne prihvaćaju te životinje, dok se ostale ustanove koji bi ih prihvatile moraju dobro provjeriti. Postojeća utočišta za životinje su uvijek prepuna, a lokalna životinjska skloništa nisu dobro opremljena.
Post je objavljen 16.08.2006. u 18:24 sati.