Početkom devedesetih godina, dok je Virtuela još živjela u Hrvatskoj, sretnem je u Dežmanovom prolazu, gdje je tada bila Televizija. Izišla je iz zgrade uprave i ide mi u susret s ustima od uha do uha.
- Što je? - pitam. - Kako je?
Ona se smije kao da se napušila:
- Upravo su saznali da mi je otac stara jugokumunjara, pa su mi dali otkaz!
- Dobro da si dobre volje.
- Kako i ne bih? Nisam im rekla da mi se majka preudala, poočim me posvojio, tako da mi je on drugi otac, a on je general Hrvatske vojske, pa oni još ni ne znaju da će me primiti natrag.