Marketing
Susret s dupinima
Danas sam ih išao potražiti. Na jugozapadnu stranu Zlarina, tamo gdje smo se posljednji put sreli. Najprije sam plutao sam oko sat vremena. Na tom mjestu Zlarin štiti more od laganog burina, pa je njegova površina bila poput ogledala. Nekako, iznutra, znao sam da će doći. Spremaju nešto posebno za mene i zovu me, već neko vrijeme. Žao mi je što sam toliko dugo bio daleko od njih.
Ugledao sam ih na nekoliko stotina metara od Velike Sestre (to je otok pored Obonjana). Doslovce su dojurili, a neki od njih su skakali i po dva-tri metra u zrak. Naravno da nisam na vrijeme dohvatio kameru - a tko bi tada uopće mislio o tome! Dok sam se ja sjetio... :-) Inače, teško mi je snimati ih, kad me toliko upiju u sebe i svoj dreamtime, da mi se čini kako su mi pokreti usporeni. Nešto sam ipak uspio sačuvati i za vas!
Na prvoj fotki se vidi jedan skok, na žalost samo kad su bili u daljini!
Skoro dva sata su me okruživali, plivajući u dvije skupine. Teško je procijeniti koliko ih je bilo, ali vjerujem više od dvadeset. Oko mene ih je bilo barem desetak, a druga skupina koja se držala malo podalje bila je, čini mi se, čak i brojnija. Zanimljivu igru smo igrali danas. Izgledalo mi je da su me vukli za sobom. Naime, počeli smo kod Zlarina, ni sto metara od obale. Onda su se udaljili i to toliko da sam uklučio motor i lagano krenuo paralelno s njima. Kad sam im se približio, ponovo sam ugasio motor, dok su oni plivali oko čamca. Nakon dvije, tri minute su krenuli dalje, ostavljajući me iza sebe. Nekoliko puta sam već htio odustati, odnosno jednostavno sam stao, puštajući ih da odu. Ali nisu odlazili! Vraćali su se po mene, kao da me zovu da krenem za njima. I tako smo polako, mic po mic, krenuli prema Obonjanu, pa pored njega, sve do otoka Zmajana. I tu su, kao na znak, uronili i nestali. Još sam neko vrijeme bio na tom mjestu, čudeći se čaroliji, a onda sam krenuo natrag. Usput sam stao na tajanstvenom otoku labirinta i otšetao jednom kroz njega u znak zahvalnosti.
Dolje vam je par fotki, koliko sam uspio napraviti u svom tom blaženstvu. Mislim da ćemo se sutra ponovo sresti, a baš me zanima hoćemo li nastaviti svoj put prema Zmajanu, i dalje... u modrinu.
PS
Ah, i čim sam se vratio na kopno nazvala me Jelena (ako sam dobro upamtio) iz Plavog svijeta. Reče mi da sam među prvima usvojio dupina Mush-a, a ja njoj ispričao o Zlarinskim dupinima koji su, eto, možda, usvojili mene!
Nek mi je Mush čio i veseo, nadam se da će ga plavosvjetaši dobro paziti u moje ime, a ja ću eto, u njihovo i njegovo, pozdraviti ove moje, zasad bezimene! Tko zna, možda Mush dopliva i do mene – baš bi bilo lijepo! Morat ćemo dogovoriti neki znak raspoznavanja…
Post je objavljen 16.08.2006. u 15:25 sati.