Četvrta partija je bila jako uzbudljiva i Fischer se sretno spasio od poraza. Spaski je vjerovao da ima dobivenu poziciju ali je u 26. potezu propustio odigrati, pravi potez poslije kojeg se ne bi vidjela zadovoljavajuća obrana za Fischera. Ovaj remi, po mišljenju mnogih , trebalo unijeti više vedrine i dobrog raspoloženja.
U petoj partiji, Spaski je kao bijeli u ovom meču po treći put otvorio daminim pješakom. Fischer je igrao Nimco-indijsku obranu kao i u prvoj partiji, mada je ovog puta bila druga varijanta. Međutim u daljnjem tijeku igre Spaski je izabrao pogrješan plan kad je išao na udvajanje topova što mu nije davalo veliku mogućnost. Izmjena topova išla je u prilog crnome. U 27. potezu Spaski je bio nesmotren i Fischer je odmah uočio i brzo reagirao žrtvujući lovca i stavio suparnika pred teške probleme i materijalne gubitke.

Svetozar Gligorić, legenda šaha eks Jugoslavije
Gligorićev komentar ove partije izgleda ovako: „Kratka priča o petoj partiji dala je potreban odgovor. Spaski je utrošio mnogo vremena i energije u otvaranju i našao je odličan prodor, u 11. potezu. Pa ipak, Spaski je imao lošu sreću udariti glavom u zid. Položaj crnog bio je neprikosnoven i svaki agresivni pokušaj Spaskoga samo je povećao probleme bijelog da održi remi. U blokiranoj poziciji bespoštedan napor prvaka svijeta bio je krunisan njegovim najgorim previdom u karijeri. Prijetnja novog vremenskog tjesnaca izbacila ga je iz ravnoteže“. Gligorić ističe, da je Fischer igrao s lakoćom, trošeći relativno malo vremena na svoje jake poteze. Otkuda to da je izazivač uvijek znao što treba činiti? To po mišljenju Najdorfa, tajna je ležala u prirodi Fischerovog rada na šahu.

Američki velemajstor se nikada nije mnogo brinuo oko početnih pozicija koje su drugi privlačili. On je studirao bezbrojne tipove pozicija, čak i onih iz davne prošlosti i onda je istraživao i poštovao razloge nečijeg poraza. Na taj način, pored svog prirodnog dara, stekao je dragocjeno iskustvo i znanje, kakvog nema sličnog u povijesti šaha. Eto, zašto se u petoj partiji Fischer izvrsno orijentirao dok je Spaski lutao.
Šahovski eksperti su smatrali da je osma partija u meču u stvari bila i najgora. Za Fischera se misli da tu partiju nije igrao najbolje, ali je zato Spaski griješio katastrofalno. Ali kako je Spaski iskusio Fischerovo sjajno rasuđivanje, i munjevito donošenje najboljih rješenja u najkritičnijim trenucima igre. Naročito u petoj, šestoj i sedmoj partiji, izgledalo je jednostavno da dotadašnja svaka novost koju je Fischer za tablom servirao, iznenadi Spaskog.
DRUGA POLOVINA MEČA
Na pragu druge polovine meča, tj. u 11. partiji prvi potez Spaskog djelovao je više nego iznenađujuće. Otvorio je kraljevim pješakom, potez koji je protiv Fischera izbjegavao više od jednog desetljeća.

Za njega, Spaskog, ovo je bio velik izazov, a da se ne može pomisliti da nositelja titule kao da toliko nije zanimao rezultat koliko stvaralačka nemoć kojom je bio shrvan. Negdje na prijelazu iz središnjice Spaski je skrenuo s utrtih staza, mada je pozicija još uvijek bila poznatog tipa. Ubrzo su bijele figure okružile crnu damu smrtonosnim obručem i za Fischera izlaza nije više bilo. Spaski se nije pojavio na pozornici kad je Fischer zaustavio svoj sat.
Post je objavljen 16.08.2006. u 15:14 sati.