Marketing
LJUBAV & LJUBOMORA
Je li to zaista ljubav?
Jedno je od najčešćih pitanja koje si svatko od nas barem jednom u životu postavi "Kako mogu znati da je to uistinu ljubav?" Kao što pretpostavljate, to je i jedno od pitanja na koje je najteže odgovoriti. Pokušajmo.
Ljubav je toliko tajanstven, neobičan i predivan osjećaj da ga nitko ustvari ne može uvjerljivo odrediti. Znamo da nam o ljubavi već stotinama godina govore znanstvenici, književnici, slikari i svećenici. Međutim, konačnog odgovora još uvijek nema. Da bi stvar bila još složenija, postoji toliko mnogo vrsta ljubavi - ljubav koju osjećate prema prijateljima, članovima obitelji, sportu, pa čak i kućnom ljubimcu. To je toliko luda emocija, da ne postoji način na koji bi se u potpunosti odgovorilo kako možemo znati da je ono što osjećamo uistinu ljubav. Međutim, možemo pokušati. Dakle, želimo li otkriti volimo li stvarno nekoga, osnovno bi i najbolje za početak bilo postaviti sebi pitanje želimo li biti s tom osobom. Ako je odgovor na to pitanje negativan, tada to nikako ne može biti ljubav. Kada volimo nekoga, prirodno je da s njom/njim želimo i biti. Naime, ne samo biti, već i dijeliti sve. Kao, imali ste dobar dan na poslu i jedva čekate da odjurite doma i podijelite lijepe događaje s voljenom osobom.
Uzbuđeni ste samo time što ste u njihovu društvu, želite biti u njihovoj blizini, dio njihova života. Ponekad vam je teško kada ste od njih odvojeni, a kada jeste, još uvijek osjećate sveprisutne spone koje vas vežu ma gdje tko od vas dvoje otišao. To je kao da ste oboje obuzeti tijelom onog drugog s potpunim povjerenjem i skladom. To bi mogla biti ljubav.
Ipak, na suprotnoj strani priče, postoji niz emocija koje ljudi zamjenjuju s ljubavlju. Jedna od najčešćih je požuda. Postoji velika razlika između čekanja na seks s nekim i čekanja na provođenje velikog dijela vremena s nekim.
Pretjerana ovisnost o nekome jednako tako nije ljubav. Neki ljudi padnu u zamku vjerujući da nekoga vole samo zato što se boje biti sami. Postaju toliko ovisni o drugoj osobi, da više ne znaju kako da žive sami, ili, uvijek bi radije bili s bilo kim nego ni s kim.
To nas vodi do prastarog klišeja. Želimo li voljeti nekoga drugoga, moramo prvo naučiti voljeti sebe. Da, da, čuli smo to tisuću puta, međutim, što to zapravo znači? To znači da moramo biti uvjereni u svoje sposobnosti i svoju moć prosudbe. Uistinu moramo voljeti sebe i znati što zapravo imamo za ponuditi nekoj drugoj osobi. Nikako se ne može voljeti neka druga osoba, ako smo neprestano nesigurni i podložni joj. Drugim riječima, činite li sve i slažete li se sa svime što ta druga osoba kaže iz straha da će vas voljeti manje ako to ne učinite, tada to ne može biti ljubav.
Ide li uz ljubav obavezno i ljubomora?
Tko voli, sigurno je barem malo ljubomoran, no pravo pitanje nije jesmo li ljubomorni, nego koliko smo ljubomorni i što nas potiče na ljubomoru. Također, nije svejedno daje li nam partner povoda za ljubomoru ili smo ljubomorni 'iz čistog mira'. Ovo su pojednostavljeni kriteriji po kojima se određuje je li netko pretjerano ljubomoran i tko bi u vezi trebao korigirati ponašanje kako bi ljubomora bila svedena na podnošljivu mjeru...
Čini se da nema čovjeka koji nije ljubomoran. Većina istraživanja to potvrđuje, jer ljubomora je zapravo nelagoda, negativni osjećaj koji se javlja kad vjerujemo da je ugrožen naš status kod osobe do koje nam je stalo.
Malo ljubomore uglavnom ne škodi, pa čak i hrani partnerovo samopouzdanje. Naime, mnogi se osjećaju loše ako njihov partner izjavljuje da uopće nije ljubomoran jer to tumače kao znak da nisu voljeni...
Ima i muškaraca i žena koji vole izazivati partnere komentirajući zgodne ljude u blizini i okrećući se za njima, a to loše djeluje na stabilnost veze. Oni koji učestalo varaju partnere ili na drugi način ugrožavaju njihovo samopouzdanje, sasvim očekivano, stvorit će veću vjerojatnost da njihovi partneri postanu ljubomorni više od prosjeka, te time ugroziti svaki odnos, bilo prijateljski ili ljubavni...
Ljubomora u vezi uvijek znači nepovjerenje, a može postati i glavna tema gotovo svih razgovora među partnerima, što je prilično nezdravo za oboje. Ima i ljubomore na nepostojećeg ljubavnika/cu. Neki su ljudi inače razumni, no kad je ljubav u pitanju, ponašaju se krajnje nerazumno, uvijek sami izmišljajući ljubavne afere i prijevare...
Ljubomoru bi trebalo rješavati u začetku, iako to nije uvijek jednostavno, jer ima i onih koje ljubomora izjeda, a ipak je dobro skrivaju. Ima i onih kod kojih je ljubomora uočljiva, ali ne žele o njoj otvoreno razgovarati ni reći koja partnerova ponašanja potiču ljubomoru...
Kad uspijete započeti razgovor o ljubomori, u većini slučajeva brzo će se ispostaviti da ljubomora djelomično ima osnove, odnosno da neka vaša konkretna ponašanja potiču ljubomoru, bez obzira što to možda niste željeli i niste toga bili svjesni. Korigiranjem ponašanja, ako nije riječ o patološki ljubomornoj osobi, ljubomora će se smanjiti na podnošljivu mjeru...
Ako ste vi ljubomorna strana, znajte da ljubomoru ne možete dugo skrivati, pa biste što prije trebali raščistiti jeste li osnovano ljubomorni. Ako jeste, jasno se postavite prema partneru, a u suprotnom poradite na otkrivanju uzroka ljubomore i njegovom otklanjanju jer - ljubomora smanjuje ili briše sve šanse za ostvarenje zdrave i sretne veze.
Ajd, pišite vi svoje mišljenje o ovoj temi!
Post je objavljen 16.08.2006. u 12:53 sati.