f) Na kraju moj zaključak
Postoje optimisti, koji sve u životu gledaju kroz «ružičaste naočale» i pesimisti, koji sve vide crno. Želio bih ne spadati niti među jedne od njih, ali moja želja je jedno a ja sam, takav kakav sam, nešto drugo. Ja mislim, uvjeren sam čak, da nam naša skora budućnost nije nimalo ružičasta, dakle ja sam ipak pesimist. Zašto tako mislim?
1. Čovjek, od kada postoji na Zemlji kao razumno biće, svojim je aktivnostima oduvijek remetio prirodni poredak stvari na Zemlji. (Valjda je to zato što je on jedino razumno biće) Na taj način mijenjao je životne uvjete i to više na štetu nego u korist života.
U današnjem dobu čovjek je svojim umnim i fizičkim sposobnostima dosegnuo vrlo visoki stupanj razvijenosti tehnike i tehnologije ali je biološki, a osobito duhovno, ostao na davnašnjoj razini. Zbog toga ja mislim da čovjek neće uspjeti kontrolirati opasnosti, koje sa sobom nosi ovakva tehnika i tehnologija. Te opasnosti vrlo ozbiljno prijete baš čovječanstvu, ali i svekolikom životu na Zemlji.
2. Čovjek je postao previše zahtjevan i pohlepan, nerazuman u trošenju energije i sirovina. Prikladnih oblika energije je sve manje, a naša jadna Zemlja već je sva prekopana i izbušena i skoro da više nema što čovjeku dati. A čovjekov apetit je sve veći. Može se reći da su zalihe energije i sirovina pri kraju i što će biti kada ih više ne bude a broj ljudi se poveća i njihov apetit postane još veći?
3. Razlike između bogatih i siromašnih ljudi i naroda sve su veće. Takve razlike izazivaju sve žešće i sve češće sukobe među ljudima, među narodima i među državama. Vlastodršci udružuju države u saveze i unije da bi se mogli oduprijeti nadolazećoj opasnosti od tih razlika, ali ta udruživanja vjerojatno su samo početne pozicije za veliki globalni svjetski sukob nesagledivih razmjera i posljedica.
4. Svojim aktivnostima čovjek je već sada ugrozio svoj prirodni okoliš ( ozonske rupe, globalno zagrijavanje, promjene u klimi, zatrovanost vode, zemlje i zraka, uništavanje biljaka i životinja itd.) i posljedice toga će vrlo skoro biti strašne.
Jednom sam pročitao kako je neki učenjak smislio «Zakon tratinčica», koji kaže otprilike ovo:»Ako bi po cijeloj površini Zemlje rasle samo tratinčice, tada bi one, kada procvjetaju, svojom bijelom bojom odbijale sunčevu svijetlost i Zemlja bi se ohladila. Zbog hladnoće bi tratinčice prestale cvjetati i Zemlja više ne bi bila bijela nego tamna i počelo bi njeno pojačano zagrijavanje jer tamna boja privlači svijetlost. Tada bi se tratinčice zagrijale ponovo procvjetale i ......»
Takvi zakoni vrijede u prirodi. Priroda će uništiti sve ono što nju uništava kako bi osigurala uvjete za neprekidni život na Zemlji. Ako su ljudi ti koji uništavaju prirodu, ona će uništiti njih, prije ili kasnije.
5. U kojem obliku ili u kojim oblicima će katastrofa za čovječanstvo doći ja ne znam jer nisam prorok. Ne znam ni kada će se ona dogoditi ili događati ali mislim i osjećam da je opasnost blizu, mislim na 21. stoljeće. Današnja demokracija omogućuje svakom čovjeku djelovanje i ponašanje blisko ponašanju u anarhiji. Pitam se, je li ukupno čovječanstvo, svi ljudi na Zemlji, spremno živjeti sukladno prirodnim zakonima ili će svojim nerazumnim postupcima uništiti prirodu, Zemlju i sve živo na njoj? Svakodnevni život pokazuje da ljudi nisu ni spremni, ni sposobni za razumni napredak.
Post je objavljen 16.08.2006. u 12:49 sati.