Ne volim zimu, s njome dolaze zimske radosti ili kako bih ja to nazvala zimske gadosti. Ima li ičeg goreg nego kad ti netko na povratku iz škole baci grudu za vrat. Kada počnu praznici, ne izlazim mnogo iz kuće, već tu i tamo ako me starci natjeraju da zabavljam brata na snijegu. Jedino što me veseli u to vrijeme u božićni i novogodišnji blagdani. Kičenje božićnog drvca i drugi običaji me stvarno razvesele. No nakon blagdana nastupa ponovno dosada. Ali prošle zime doživjela sam pravu pustolovinu. Ostalo mi je još tjedan dana praznika. Sjedila sam na svom krevetu i razmišljala kako ću ga provest. Odjednom u sobu su mi ušle Tea, Josipa i Ivana.=) Potpuno promrzle i crvenih nosića, posjedale su oko mene. Cure su pričale kako je vani prekrasno i da sam stvarno trebala s njima van. «Hej, pa znate da ja ne podnosim zimu, ali drago mi je da ste se vi zabavile.» - odgovorila sam. U taj tren u sobu je ušla moja mama. Zapuhao nas je miris vrućeg čaja i tek ispečenih keksa posutih šećerom. «Hvala teta Goga» - zacvrkutale su cure u jedan glas, Zakolutala sam očima, znala sam da će mama brzo nešto pripremit, čim ih je vidjela onako promrzle. To mi je super kod mame, ona jedina drži do toga da za blagdane i druge važnije dane sama ispeče torte, kolače i razne druge slastice. Kada nas je mama ostavila ponovno same, Josipa je rekla kako ima jednu veliku vijest za nas, a i za ekipu koja trenutno nije s nama (Ines-koja je negdje na kavi s frendicom, Ana-koja je na spoju, Denis-koji izvodi vratolomije sa daskom na snijegu.)Josipa je rekla da je ovo troje nazvala i telefonski im objasnila stvar. «Daj pljuni više Josipa».Već smo se ljutile. Josipa je uzbuđeno počela pričat kako svi znamo da ona svake zime putuje s tatom u Češku na skijanje. Tamo imaju malu villu, koja je lijepa izvana a topla i udobna unutra. Rekla je da joj je tata rekao da ove godine može sa sobom povesti svoje frendove. «Yeah»-vrisnule su cure. «Pa to je super.»-odmah su pristale. «A ti Petra?»-sada su se sve tri okrenule prema meni. «Pa...Ne znam...» -rekla sam. E sada je Ivana digla glas i rekla da neće dopustiti da se opet izvučem. Josipa i Tea također su navijale. Nakon silnog nagovaranja napokon sam rekla: «Uredu, pristajem» Ponovno vrisak i sretni povici. Uskoro su se Tea i Josipa spremile da krenu doma. Josipa je rekla da se mora otići sve dogovoriti s tatom, a Tea je morala hitno doma jer ju je nazvala njena sestrica koja se vratila s kave. Kada smo Ivana i ja ostale same, rekla mi je da je bila na romantičnoj šetnji s Markom. «Stvarno? Pa vi ste ne razdvojni otkada ste zajedno» -rekla sam joj. «Da i sad napokon uživamo» Ja sam se sjetila da bi mogle nazvat Anu i pitat je kako je prošao spoij. Uzele smo slušalice da možemo obje razgovarat s njom i da ne moramo koristit razglas odnosno handsfree, jer bi tada naš razgovo čuo i moj brat koji se nalazio u susjednoj sobi. Ivana je utipkala broj. «Zauzeto!». Nakon deset minuta ponovno smo nazvale, ovaj put imale smo sreće:»Hej, pa tko me se to sjetio?» -začuo se Anin glas. «Da baš, tko me se sjetio, a s kime si pričala prije deset minuta?»- pitale smo je. «A bas ste zločeste, ma s jednim tipom, a jeli i vama Josipa rekla za putovanje u Češku?Čovječe, jedva čekam.» -rekla je. «I mi isto, a Petru smo jedva nagovorile.» -rekla je Ivana. «Nego ti nama reci, kako je bilo vani s Tomicom?» -pitala sam. Tuuuuuuu-tuuuuuuuu, tuuuuuuuu-tuuuuuuuuuu....... Šta je sad ovo?Zašto nam je poklopila? Nije ju valjda pogodilo ono pitanje? Ali nema razloga za to. Tisuću pitanja su nam bila na ustima, ali nismo znale odgovor......... Ovo je tek prvo poglavlje, nastavak očekujte ubrzo..... =)Pozdrav od Petrich::: Post je objavljen 16.08.2006. u 10:40 sati.