Ovaj post posvećujem mom virtualnom prijatelju Bać Ivi.
Mi smo putnici na rijekama naših života. Ovih šest čamaca snimljenih na rijeci Savi kod Davora kao šest Bać Ivinih desetljeća.
Koji vam je od njih ljepši? Koji najdraži barem na prvi pogled? Možda onaj prvi s lijeva koji kao da se pomalo otuđio od ostalih i rado bi se otisnuo nizvodno? Kao da ga mladost tjera dalje u neizvjesnost, kao da je pomalo neiskusan i zelen i ne želi biti usidren na obali. Možda ovaj drugi što se pomalo skriva iza trećeg? Kao da je taj nešto skrivio, ili ima neke tajne? Drži se u sjeni ostalih i dobro mu je u zaštiti. Treći barem meni izgleda najčvršće i najsnažnije. Ta on ima i dodatni motor i pomalo crvenkastu bolju. On može prevesti najviše i njemu nije tako teško kao ostalima. Što kažete na četvrtog? Taj kao da je najljepši? Žuta boja kao zlato, kraljevi, svetost, kao Vatikan a plava kao more ili nebo. On je najuočljiviji i plijeni ljepotom, no kao da je svjestan trojice iza sebe i dvojice koja dolaze ispred njega. Pomalo osamljen u svojoj ljepoti ukras je svima. Pogledajte petog, najčvršće usidrenog. Pa u njemu su i posude za izbacivanje vode. Pa nije moguće da kroz pukotine već prodire voda? Tako je snažan i jednostavan, uredan i pravi. Sada je već dobio sivkastu boju. Možda vam je posebno drag baš ovaj šesti, najmanji? I on ima dodatni motor, koji mu daje novu snagu da poleti kao mladić. Na dnu kao da su rasuti nekakvi papiri. Djeluje najstarije, ali i najiskusnije i kao da je spreman poći na još mnoge plovidbe. On kao da predvodi ostale u ovo mirno predvečerje na Savi. Voda je mirna, kao staklo, no zna biti i vrlo gadna kad najmanje očekuješ. Kamen i zemlja su obala, no po vodi se plovi, nekada bez vesala i motora, a nekada uz pomoć svih sila nastojiš doći do cilja. Ima dana kada se odmaraju od svega, pa i od rijeke. Tada gledaju ljude i oni njih. Tko bi rekao da je ovo odmor od oluje koja je tu bila prije neki sat? Da nema njih mnoga usta bila bi željna kruha. Ribarima je lakše izvući mreže uz njihovu pomoć. Pomoću njih možeš doći do druge obale, a jednog dana i do kraja rijeke. Na tom putu treba nam većini i po njih nekoliko. Katkada zaplovimo uzvodno, ali nas matica rijeke ipak vrati niz rijeku.
Bać Iva je već počeo koristiti i sedmi, a moj djed Ivan (majčin otac) nećete vjerovati čak je malo isprobao i jedanaesti.
Post je objavljen 16.08.2006. u 11:59 sati.