1.PRICA SA LIJEVOG RAMENA
FENJERI
Sve drugo se mozda nije dogodilo.
Ali-
1989.godine jedan melek sa lijevog ramena rekao je:
-Pogledaj!
-Ne vidim nista.
-Tamo,na polju.
Na polju,tamo gdje klasje ljulja zlatno zrnevlje mjesecine,sada su se mogle vidjeti svijetlece tacke.Onaj ko bi bio dovoljno blizu pomislio bi da su to svici,u toploj junskoj noci.No,covjek sa melekom na lijevom ramenu bio je isuvise daleko,isao je kroz noc,i gledao u svijetlece tacke u ljetnom polju:
-Ma nesto svjetlucavo...mozda svici.
-Nisu svici.
-Ne zanima me-rece.-Sve kad bi bile zvijezde,ne zanima me.
-Trebalo bi te zanimati-rece melek.
Covjek nije odgovorio.Sutke je,gledajuci preda se,grabio prema selu.
Krajem avgusta u selo je utrkala konjska zaprega,kocijas je panicno nesto vikao,pokusavajuci zaustaviti konje.Nije uspijevao,tako da je zaprega jos dugo tutnjala kroz mrklu noc.
-Sta je,pobogu?!-vikali su razbudjeni ljudi,i istrkivali na avlije.
-Fenjeri!Fenjeri!Hvatajte konje!
Dugo su smirivani konji.Tek kad su ispregnuti i zavezani za dvije lipe na trgu,neko je iz gomile upitao:
-Sta je,pobogu?
-Fenjeri!
-Kakvi,pobogu,fenjeri?
-Na polju.Fenjeri...Skacu!...Igraju kolo!
-Ne budali.Pricinilo ti se.
-Nije mi se pricinilo.Gledajte konje!
-Konji ko konji,plahnu se od najmanje sjenke.
-Trebalo bi to ozbiljnije shvatiti-rekao je melek sa lijevog ramena.
-Bapske price.Idem spavati.
-Ljudi,mozda je nesto ozbiljno.Prije dva mjeseca i ja sam u polju vidio nesto svijetlo-rekao je.
-Ti vidis i u govnetu nesto svijetlo.
-Ako je to ono sto ja mislim,ne valja-rekao je.
-Sta to?-zazagorili su,sa vec primjetnim strahom.
-Ne mogu vam sada reci...jos nisam siguran.
-Pa,sta predlazes?
-Predlazem da sacekamo do sutra navecer.Pa,ako se ponovi...vidjet cemo.
Sutradan navecer vecina stanovnika sela-odavno zagubljenog na velikim gradilistima historije-smjestila se na padinu brda,i cekala da se upale nebeski fenjeri.Tama je polahko stisavala dnevni bruj,tama je sve vise i vise stisavala njihov zagor.Kad je zagor prestao,i cuo se jos samo sapat meleka sa lijevog na lijevo rame,od rijeke se pojavila nekakva svjetlost.Brzo se priblizavala sredini polja,dijeleci se na manja,i manja,svjetla.Nasred polja se vec moglo vidjeti svijetlece kolo,kako se krece,igra.
Ljudi su sutke sjedjeli na padini,i buljili u kolo nasred polja,kako igra,uz muziku koju niko nije mogao cuti.Sve do zore,kada je svijetlo kolo nestalo u zarkom avgustovskom suncu.Jos dugo je,ipak,trebalo da neko prosaputa:
-Sta bi ovo?
-Nesreca-rekao je.
-Kakva nesreca?
-Velika...Glad..Zedj...Bolestine...Ili rat.
-Rat!!!
Tako i slijedecih dana.Slijedecih ljeta,hiljadu devetsto devedesete,devedeset prve godine.Fenjeri su titrali u polju,mijenjajuci,doduse,velicinu i oblik,nestajuci u zorinom ciku.
Jos kazu da se je tokom ih godina mogla iscitati poruka koja se ocrtavala pred nestanak kola u zoru:svijetlim harfovima jasno je pisalo-RAT.
...Sve se to mozda nije dogodilo...
Ali-
1992.poceo je rat.Toga ljeta svijetleci fenjeri nisu se pojavili.Ili:nije bilo zjena koje su ih mogle zamijetiti.Seljani su protjerani,ili preselili na ahiret.Nije poznato gdje su nestali meleci sa njihovog lijevog ramena.
Post je objavljen 16.08.2006. u 10:01 sati.