neki dan sam se našla u prilici otvoriti pandorinu kutiju..
naravno da to nisam propustila, bez obzira na ono što je moglo slijediti..
be careful what you wish for, you might gonna get it...ha ha ha
red gorčine, red razočarenja, pa red nekog frustrirajućeg bola....
na dnu nisam našla nadu, već fckng nepobitnu istinu...
ali vrijedilo je...još jednom se uvjeriti da je L-u-z-e-r, i neodlučna kukavna pičkica od frajera..
frajer koji bi
j-e-b-o
al da ostane pošten...
kvazi-muškarac koji umjesto da zasuče rukave i učini nešto, čeka da drugi to učine za njega, razmaženo i strašljivo derište koje stoji po strani dok njegov prijatelj dobija batine od desetorice, pičkica koja nikad neće biti u stanju priznati istinu, ni sebi, ni drugima; vječna tampon zona...tako nekako, ako ga pokušam opisati ukratko...
frajer koji će radije kraj sebe imati ženu (čitaj manekenkicu) čija je dužina nogu 135cm,
dok će ona s iQ-om 135 biti prevelik zalogaj
ili poniznu tek punoljetnu djevojčicu koja još vjeruje da je on vjeran dalmatiner...
njegovim riječima, micek sam takav, o da...
sublimiram li - indolentno derle koje će uvijek biti dovoljno veliko da radi sranja, ali nikad dovoljno veliko da ih prizna, i počisti za sobom...
nismo se vidjeli nekih mjesec dana..nije bilo potrebe...bolje rečeno nisam imala potrebe...to ga je malo raspizdilo...ali jednostavno nije mi se dalo...u posljednje vrijeme sveli smo se (zahvaljujući meni) na održavanje mlakih prijateljskih kontakata, gdje on još uvijek, čini mi se, a pre-dobro ga znam nije prihvatio činjenicu da postoji netko, netko svakako bolji od njega...stvarno teška računica, ili bolje rečeno ego tripanje..
zvao me, prije odlaska na more, nisam htjela, mogla, stigla...zvao me nakon povratka u zgb; friendly poziv na ručak...zapravo perfect timing nakon veličanstvenog otkrivenja.....
otišla sam, jedva se suzdržavajući da mu ne stresem sve u lice, poput najgore pljuvačke i rigotine...jer zaslužio je bez rasprave..
ipak, suzdržavajući se, i smješeći poput najfinije dame i najpristojnije tatine djevojčice, shvatila sam, da sve to što sam slučajno saznala jednostavno nije moja stvar, niti moja briga, već njena, i da se to mene uopće ne tiče...
podatak koji sam doznala bio je samo potvrda na sve ono što sam prije mjesecima otkrivala, a sad dobila servirano na tanjuru...direktno i brutalno bez uljepšavanja...prilično neukusno i bljutavo, sve u svemu..
proveli smo ugodnih sat vremena, gdje smo se koliko toliko dotakli onih nekadašnjih granica prijateljstva..
šeprtljavo i spontano dao mi je do znanja koliko mu nedostaje ono što je bilo među nama,
i kako pokorna, mila i draga ONA, uz sve dugonoge&šupljoglave šuše sa strane ne može zamijeniti ono sve..
nije spuštao pogleda s mene, praveći se, onako dječački nevino, kad god bi uhvatila njegov pogled, da zapravo duboko razmišlja ili šta već...
više ne znam kako sve to protumačiti, previše kontradikcije za shvatiti čak i za ženu-vješticu..
namirisala sam na njemu taj neki ispremješani osjećaj straha, žudnje, žaljenja i ponosa...i odmak..
jer se sada tu više ne može ništa...
bespovratno sam otišla, tek povremeno svraćajući i puštajući ga na trenutke u život...i tu je u pravu..
nema sharinga i sL..ja sam rođena da budem prva..i točka..
bilo je dobro i lijepo...ništa više od toga..na kraju je nehajno prebacio ruku preko moga ramena, i zagrlio me, a ja, umjesto da repriziram onaj blesavi zaljubljeni smješak koji je uvijek bio na repertoaru nekad prije, odvrtim film, kako bi se moja Lju. osjećala da ovo vidi...
bekako mi i nije bilo do zagrljaja, za kojim sam do prije nekoliko mjeseci gorila,
meni je u glavi titralo da bi ja sada radije bila na jednom drugom mjestu s nekim dr..a ne ovdje s njim..
sad mala digresija na početak teksta...danas samo opet "otkrila" nešto što me na čitav tren uzdrmalo..
još jedno ime u njegovoj zbirci..samo potvrda na nedavne snove..
ne mogu si pomoći, izbaciti iz glave misao da sam ja mogla biti na njenom mjestu i sad doživljavati ovakva ponižavanja i prevare...
ne mogu ne razmišljati da i meni ne bi radio sve ovo što čini njoj...
zapitala sam se nije li upravo to odgovor što nije mogao donijeti odluku, pa sam ju ja donijela umjesto njega...čisto iz razloga jer ga dobro znam,
jer meni nikad nije imao obraza
i nebi mogao lagati, varati...svejedno je sad...dečko je u fazi izgrađivanja, reklo bi se.. :)
način na koji sam sve to saznala vrijedan je divljenja.....
nikad mu neću reći...to je moja zadovoljština...
u svakom trenu ja mogu otvoriti tu pandorinu kutiju i opet se podsjetiti koliko je on zapravo krivi, a ne pravi..
iako,
znam kako me je gledao neki dan, kako su mu blistale zjenice, kako mu se rukla tresla dok je čvrsto stiskao čašu..
sinoć sam pročitala stare poruke, mailove...sve je to drugačijeg tona do onog kojim se obraća drugima...
zašto je toliki seronja, kukavica, varalica nikad neću znati, kao ni to da li bi sa službenom titulom njegove djevojke bilo možda drugačije..
koliko je drag toliko je i mizeran...plitak dječak, odan samo lijepoj ženskoj vanjštini i pokornosti...a ja nikada neću moći niti htjeti u potpunosti zadovoljiti tu varijablu...
ponosna, a ne pokorna..
Post je objavljen 16.08.2006. u 09:21 sati.