Jos uvijek svojim izborom ne dopustam zaboravu da pocne...mada je vrijeme odavno tome doslo...Jos uvijek nesigurna kako dalje bez njega tu...mada je tu rijetko kad bio... i ponekad...jos uvijek ocekujem ono zvono u tri sata ujutro...
..kad se sve kafane zatvore... pomislim da ce doci iz navike...a ni to razocarenje mi nije dopusteno....ali...i'm ok... koliko mogu biti...a ostalo...nevazno je...