Svi su veliki moralisti....svi znaju sve, a oni drugi nemaju pojma ništa o ničemu...pa mislim stvarno...kliše...neka baci prvi kamen onaj koji nije griješio...ti? Ajde ne laži? Nikada nisi frendu u oči bezočno lagao da mu nisi jebao komada...nikada nisi starcima rekao da spavaš ovaj vikend kod frenda u zgu, a umjesto toga si s ekipicom brijao po Valkani...
Zar stvarno postoji netko tko mi može reći da nikada u životu nije zgriješio? Zar stvarno postoji netko tko cijeli život živi u skladu sam sa sobom i okolinom koja ga okružuje? Zar je rođeno biće koje nikada nije naudilo kako sebi tako niti drugima?
Sumnjam...
Zašto svi misle da znaju što je najbolje za nas? Kada će shvatiti da nam u 99,99% slučajeva nije potrebno pametovanje, nego čisto/ljudsko/prijateljsko razumjevanje...zar trebam slušati od nekoga koji nije cijeli život prstom mrdnuo (jer mu je šukundjeda izmislio toplu vodu), kako je glupo dati otkaz na poslu koji se plača - jer te okolina živcira i ne potiće na produktivnost...zar je to stvarno takav grijeh dati otkaz na poslu koje graniči s branjem pamuka (a koji se plača kao crncima prije 200g.) i željeti nešto bolje za samoga sebe? Zar nesmijemo voljeti prvenstveno sami sebi...nije to narcisoizam, već čisti zdravi razum...
Tko je mjerodavan da mi popuje, jer sam ostavio posao/curu/ženu/djecu/ljubavnicu i odlućio napraviti napokon nešto za sebe i svoju dušu? Tko može suditi narkomanu što je to što je? Zar je naš život reality-show za kojeg svi misle da znaju najbolje?
Sumnjam...
Kao što sumnjam da će se uskoro roditi netko tko će prvo počistiti u svojem dvorištu, pa tek onda baciti pogled preko ograde da vidi da li je susjed zapustio svoj travnjak...
Sumnjam...da će se to dogoditi za mojeg života...stvarno sumnjam...
Post je objavljen 15.08.2006. u 22:52 sati.