Ljudi moji, preboljela sam ga!!! PRE-Bo-LjE-LA! PREBOLJELA ga ja!!! Wuuuuhuu! Bravo za mene... Ivana, hvala ti... Tvoj komentar me totalno trgnuo... I ZNAM da ima drugih ljubavi...
Čitajte sad ovo; Znam ga već dosta dugo... Tj. par mjeseci manje od godine. Ne sjećam se zapravo kad smo se točno upoznali, samo znam da smo iz totalnih nepoznanaca došli do frendova. Kak, nemam pojma. Ja i moja karizma. Jednostavno sam se potrudila da još jedna osoba ne misli loše o meni, i evo ga... Sve je to počelo par mjeseci unazad, ali tad sam odustala od toga jer sam brijala da je on too hight class za mene... I tad nisam obračala baš previše pažnje na njega... Al opet je počelo prije kojih tjedan dana, a tad smo već bili ok frendovi... Uobičajene frendovske puse u obraz, nevini zagrljaji. Mislim, to je u našem društvo totalno uobičajeno i normalno... Al ja sam ga upravo tad počela gledat drugačijim očima... On je bio TAJ zbog kojeg sam preboljela prvu ljubav... Upoznavajući njega, počela sam shvaćat da ima i boljih dečki od onog tam. I ne mislim na izgled. Makar ne kažem da je Mr. Ovaj ružan ili neš tak. Dapače, lik je hot, hot, jebeno hot! Al je i totalno neiskvaren iznutra. Dečko je, koliko ga ja znam, predobar. U svakom pogledu!
I počelo je. Jedne noči, s frendovima, koji su nas ostavili same, mi smo počeli razgovarat... O svemu. I mazio me i gledao i ljubio u obraze, al ne s onakvim jednostavnim pusama u obraz, nego s onim intimijima.... Jebeno. A njegovi dodiri, uh... Samo oni su me opajali nekim filingom koji ne mogu riječima opisat. I još ih uvijek osječam na svojoj koži. I neću dozvolit da ikada usahnu... I onda, onda me poljubio... Taj poljubac, upravo taj poljubac je bio dovoljan. Dovoljan da ga zauvijek pamtim i zauvijek osječam na svojim uzavrelim usnama zbog dodira kojima me milovao. Nisam zaljubljena, već opijena njime, tim dečkom, zbog njega samog... Ne zbog načina na koji me gleda, ne zbog poljubaca koje mi daje, ni zbog zagrljaja kojima me opčinjava, već zbog osječaja koje mi pruža... Sigurnost i osječaj željenosti... Neprocjenjivo... Ne želim si dopustit da se zaljubim, ne još. Rane su još svježe i ne želim se opet nadat, ako to nije to... Sad je predobro, a ako tak ostane, ili postane još bolje, e onda, al samo onda ću dopusit da osjećaji zavladaju. Hvala. Hvala svemiru, hvala njemu... Samo zbog toga je on u mojim očima div...
Post je objavljen 15.08.2006. u 22:03 sati.