
Posle 7 sati truckanja u prepunom i jedinom vagonu voza iz Beograda, Budimpešta je izgledala kao čudo.
Csoda.
Top lista hitova ove Budimpešte:
- svi puše. svi piju. svi jedu. kontam da ima i seksa.
- turiste prepoznaješ na 200 m udaljenosti. Imaju neku piggy boju kože, upletene konce u kose, one ružne patike-sandale ili neke bzvz papuče, izgledaju krajnje izgubljeno. Slabo nekog razuma u očima. Urlaju na svojim jezicima i nose karmu svoje zemlje na mladim ramenima. Oni vide svet na jedan način.
- Mađari se trude da ih ne vide. Mađari su senke koje se sakrivaju po haustorima. Mađari su konobari. Mladi Mađari šetaju pse Mađara koji su pobegli iz Budimpešte na vreme.
- stan koji je savršeno opremljen veš mašinama, kafematima, plazma TVom, DVDjem, knjigama i pornićima zaboravljenim od drugih gostiju, posteljinom, peškirima, wc papirom, fenom, kafom, mikserima, domestosima, kupatilima, sušilicom, mnogim prostorijama, mobilnim telefonom za pozvati gazdu kad ti se zaglave jaja u klupi, gazda koji je u fazonu 'nemoj da sereš, pa vama ovo nije prvi put u Budimpešti?! Kul.'
- Secheny gyogyfurdo. Već smo spominjali, znam, al nije naodmet ponoviti gradivo. Kada u Budimpešti, ne smetni sa uma, dragi putniče - ovo mesto ima preko 20 bazensko-banjskih kompleksa. Svetogrđe je ne potopiti dupe makar jednom u bazen sa 34, 36, 38 ili 20 stepeni. Redom. Pa se ne usaunati na 50-70 stepeni, u vlažnoj ili suvoj sauni, pa se ne vrteti u krug u elipsoidnom bazenu sa ostalim posetiocima, pa ne sedeti na džakuzi vodoskoku u bazenu na otvorenom. Ponesi kapu u Secheny, dragi putniče, biće ti potrebna u olimpijskom bazenu. I onda, posle par sportskih krugova, potopi dupe u savršenih 38, gde ljudi najviše liče na one japanske majmune. Sede i čvare se. Savršeno.
Sve to za 2000 forinti (a vrate ti 600 ako izađeš za 2 h). To je oko 5 evra.
Osećaj posle banje je osećaj novog, umornog tela. Moja koža je propevala, a neke kraste su mi otpale, posle samo 2 sesije.
- Odećaj novog, umornog, bezkrastnog i dehidriranog tela. Onda treba poći prema Oktagonu. Na pola puta je Rozsa utca (Ružina ulica). Sa desne strane ćeš videti veliki Dreher znak. Siđi stepenicama, u pravi mađarski radnički birc, gde nisu videli turistu nikada. Izšabanaj pivo na čistom svahili mađarskom, i opali partiju spike sa sunarodnicima na čistom srpskom. Es még harom! (i još tri!) Osećaš se kao kod kuće.
- Pogledaj koncert Radioheada okružen Ircima, Italijanima i Francuzima, i shvati da si previše mator, trezan ili prosto lepo vaspitan. "Domovina se brani lepotom i čašću i znanjem, domovina se brani životom i lepim vaspitanjem." He. Mali problem, šta je domovina?, ćemo zanemariti u ovom slučaju. Recimo da sam se posvađala sa Italijanom, prezrivo šmrktala na Francuze, a Irci su bili preveliki. I ogrnuti zastavama. Posle drugog njihovog nehotičnog lakta u moju glavu sam razmišljala kako bih mogla da im napravim par rupa cigarom na zastavi, al sam odustala. Lepo vaspitana, rekoh.
- Lanchid zatvoren za saobraćaj. Ljudi se šetaju, hrane i muzike sa obe strane mosta. Super.
- Vreme. Oduprlo se kiši.
- 12 piva i 3 vina koje natežu rančeve na putu kući.
- Osećaj teskobe i težine koje raste svakim kilometrom prema Beogradu. Ko kamen. Ko da idem nazad u zatvor. E, taj osećaj.
Post je objavljen 15.08.2006. u 21:31 sati.