Ženski vid božanskog, Boginja, Gospa, Majka – oduvijek je bio prisutan među ljudima. Što god činile “muške” religije, Majka je uvijek ostala, u ovom ili onom obliku, na ovaj ili onaj način.
Nove religije pokušavale su ju upiti u sebe, prilagoditi ju, promijeniti, dati joj “svoja“ značenja. Više ili manje su uspjevale u tome, pa danas više nitko ne zna što se i zašto radi u određeno vrijeme. Tako i katolici, s “malom” i “velikom” Gospom. Službeno se slavi od 1950., a neslužbeno oduvijek – zato jer je, kao i mnogo toga drugog, jednostavno preuzeto otprije. Vjerojatno nitko ne može pratiti ta “preuzimanja” i pretvaranje zdravog, izvornog, narodskog znanja u “vjeru”.
U ime drevnih proslava, reći ću vam da se u ovo vrijeme, tisućama godina prije kršćanstva, slavila Boginja. Hajdemo reći da je to bila prva polovica osmog mjeseca po našem kalendaru (samo što tada nije bilo te budalaste podjele na dvanaest mjeseci). Kao i sve izvorne proslave i ova ima veze s kozmičkim ritmovima. U ovo vrijeme naša zvijezda Sunce nalazi se u prividnom združenju (na istoj crti, gledano sa Zemlje) sa zvijezdom Hydrae u zviježđu Raka. Hydrae - to je valjda latinski naziv, a meni je bliži sanskrit: Ašleša. Sunce u Ašleši, tako se to kaže, a ove godine traje od 03.08. do 17.08. Vrijeme proslava božanske stvarateljice i, da, zašto ne, roditeljice onog što je bilo prije Nje!
Ašleša – sklupčana zmija, ženska snaga, božanska energija, roditeljica i stvarateljica svega, Boginja. Kad je Sunce, darovatelj života na Zemlji, združeno s Ašlešom, ženska energija teče nesmetano. I to je to – Gospa iz davnina, ista i nepromjenjena, kako god je danas zvali.
Post je objavljen 15.08.2006. u 20:30 sati.