Zašto si to radim? Kao da ne znam kako će završiti... a za ništa. Ili što bi rekao najdraži H. o glumcima "zbog Hekube". Što mi to treba? Da opet iznova ustanovljavam kako, da, beauty must die.
Od super jučer dođem do groznog danas za svega par sati.
Jučer sam se lijepo smijala što mi best friend govori "you are so full of shit" i što smo se slatko uzajamno zajebavali i sprdali druge, onako snobovski i ironično, kako to divno znamo. Onda išli by car u Matulje! i u Volosko i onda u Brege! i bile su crne mačke posvuda i ja sam sijala smrt po cestama (siroti miš, ali iskreno vjerujem da je preživio) i onda sam se uvalila u garažu pa u krevet i sve je bilo dobro.
A danas: nema novina, groblje, MASH (što je dobro ali onda se sjetim da nikad neću upoznati nekog kao što je Pierce i da je Alan Alda jako star), onda zurenje u neku emisiju o Egiptu, onda net (greška: traženje slika iz Bobbya i gledanja cca 220 novih i starih fotki i beskrajna tuga, jer može biti samo gore), onda Vin post, onda (velika greška) čitanje Balaševićevih lyricsa (Lunjo, Buba Erdeljan, Divlji badem, sve gore od goreg) i još me zove M i zajebava, budala jedna, što nemam šta radit i kako sam jadna a on se ide drpat po Krku. Mrzim ga. Volim ga. Kurac.
Vov i Bin povratak će na dan - dva razbiti monotoniju i dosadu ali do tad ima par dana a i to je opet nešto što se događa nekom drugom...
Kako ljudi provode vrijeme? Inače.
Zašto sam uvijek ovako kenjkava kad završi ljeto a još ne počne škola/fax?
Post je objavljen 15.08.2006. u 20:12 sati.