U drugoj polovici ljeta slavimo blagdan za kojega bi bilo vrlo zanimljivo utvrditi koliko katolika doista zna što slavimo. Blagdan je to kojega popularno nazivamo 'Velika Gospa'. Većina jako dobro zna da se imenica Gospa odnosi na Mariju, Isusovu majku. Ali kako objasniti što znači ono 'velika'. I onda uzmemo katolički kalendar i otkrijemo da se blagdan zapravo zove: Uznesenje Marijino na nebo. Au, a što to znači? Aktiviramo neka znanja i sjetimo se, kad čovjek umre, tijelo pokopamo, a vjerujemo, duša susreće lice Božje i razumije ide li u raj, čistilište ili pakao. Ako je tako, a što je onda tu tako važno? Znamo da je Marija bila dobra i sigurni smo da joj je duša u nebu. Pa što, valjda je i mnogim drugima koji su bili vjerni Bogu. E, a onda saznamo da nas Crkva uči kako je Marija, dušom i tijelom, uznesena na nebo. Tijelom? A mi bili uvjereni da je tijelo ono nešto materijalno, određeno za propast. Pa kad, mi stariji, pogledamo na kioske, TV i tko zna gdje, onda zaključimo: «Sve će to crvi pojest!». I što je na kraju taj blagdan, nešto što je vrijedilo za tamo neke ili nešto što govori i nama, danas?!
Pokušajmo malo razmisliti ima li nečega što bismo mogli razumjeti, sebe obogatiti i razveseliti. Nosi li istina o Marijinom uznesenju na nebo dušom i tijelom neku poruku za naš hod ovom zemljom, smrt na njoj, a onda i susret s Gospodinom? Jer, sve to pripada zajedno i sve nas to čeka. A i još nešto.
Marija je dala tijelo Sinu Božjemu. Svaka Isusova stanica, sve tjelesno, dobio je od nje. Ona je tim tijelom molila, radovala se i plakala, milovala i odgajala svoga sina, kuhala, prala, spremala i pomagala. Tim je tijelom dobro činila. Duša bez tijela to ne može. I ako duša naginje ka dobru, tijelo je ono koje to dobro čini. Ako duša prianja uz Boga, tijelo je ono po kojemu se to stvarno događa. Zato nas Crkva uči da je čovjekovo tijelo hram Duha Svetoga. Ne samo Marijino. Ona je potpuno ostvarila tu istinu, ona ju je živjela, dan za danom. U djetinjstvu, mladosti, materinstvu, svemu.
Naša su tijela hramovi. Od krštenja. U njima prebiva Bog ako ga sami ne istjeramo. Je li nam ikada palo na pamet stati pred ogledalo i tako razmišljati? Jesmo li ikada pogledali u drugu osobu, dobro pogledali njegovo ili njezino tijelo i pomislili: 'Gle hrama u kojemu prebiva Bog'?
Sumnjam da jesmo. A bilo bi dobro i korisno za svakoga od nas. Jer hram je lijep i dostojanstven i svet zbog Božjeg boravišta, a tek onda zbog onoga kako je uređen. Toliki, ili je bolje reći, tolike se danas muče zbog izgleda svoga tijela. Užasno ih brine što ono tako jasno pokazuje propadljivost, na svaki način bi željeli zadržati trenutak punoga sjaja. Kako gledamo na svoje, tako i na tuđe tijelo. Često trenutačni sjaj tako okupira da hram počinjemo pretvarati u boga. Tako umjesto da vidimo čovjeka koji jest duša i tijelo, mi ga svodimo samo na tijelo. A onda i to tijelo više nije netko, postaje nam nešto. Nešto je predmet koji ima svoju korisnost. Kada od predmeta nema više koristi, slomi se, potroši, izobliči, bacamo ga. Tako počinjemo postupati i s tijelom. Tu više ne vidimo osobu, vidimo samo predmet i razmišljamo kako tim predmetom ostvariti čim veću dobit, profit. Predmetom – tijelom (čovjekom) ostvariti predmet – novac.
Razmišljajući o tijelu, razmišljamo o propadljivosti, prolaznosti. Gledamo kako starimo, dobijamo bore i trbuhe, hvataju nas ove i one boleštine. Padamo u napast vjerovati da je samo duša određena za vječnost. A ipak, Vjerovanje nas uči: «…vjerujem u uskrsnuće tijela…» Kako to čudno zvuči! Ono što vidimo da propada, određeno je za vječnost. Ne znamo kako će to biti, izgledati. Ali vjerom znamo da će to biti o sudnjemu danu. Naša će tijela podijeliti onu vječnost koju duša upoznaje osobnim susretom, oči u oči, sa sucem svakoga od nas, Kristom Gospodinom. Jer tijelo je ostvarivalo naume duše, dobre i zle. U vječnosti, ostvarivat će naume našeg konačnog izbora – dobra ili zla.
Vjerujemo: naša će tijela ostvarivati radost i užitak Božje blizine ili užas i patnju Božje daljine koju smo sami izabrali.
Ne zaboravimo: tijela su naša hram Duha Svetoga, u vječnosti ostvarenog u potpunosti, u čemu Marija već živi, ili razoreni hramovi istjeranoga Boga.
Izbor je naš!
Post je objavljen 15.08.2006. u 18:05 sati.