Marketing
Kad život visi o koncu... a vi imate škare
Imala sam jučer grozan dan, a sve počelo još od prekjučer. Mom dragom su javili da je netko umro u Australiji, no on nije dobro shvatio o kome se radi jer su bile spomenute dvije osobe. Prva osoba je netko sa vrlo važnom ulogom u mojem životu, a druga osoba koja je između ostalog, bratić od mog dragog, malo je kompliciraniji slučaj. Ili zapravo vrlo jednostavan. O tome poslije.
Puna 24sata je trajalo moje očajavanje i nervoza i sve ostalo slično tome dok konačno nisam saznala tko je umro. Prvo ni moj dragi nije mogao saznati o kome se radi, samo je saznao da to zna ovaj jedan Meksikanac, ali još ništa ne može reći dok mu ne daju dozvolu iz bolnice. To je toliko dugo trajalo da sam pomislila da se radi o ovoj prvoj osobi (nazovimo je Kong) jer bi jedino kod nje toliko dugo trajale te procedure obavještavanja o smrti. Naposlijetku sam se čula sa Meksikancem i rekao mi je da se radi o ovoj drugoj osobi R. Bila sam skoro, pa sretna. Zapravo ničija smrt me ne može radovati, ali me saznanje da se ne radi o Kongu ispunilo neopisivom srećom... što mi je Bog podario vrijeme da mu još stignem reći neke stvari koje treba znati. Nema goreg osjećaja od saznanja da je umro taj čovjek, a da su tolike stvari ostale neizrečene među vama. Da mu niste rekli da ga volite, da mu niste stigli pokazati koliko vam znači...a htjeli ste.
No, onda se desila još jedna stvar. Meksikanac mi je rekao da je R klinički mrtav, ali da je još uvijek na aparatima što u mojoj glavi ništa drugo ne znači nego da je ŽIV! Trajalo je par minuta dok sam čovjeku koji mi je govorio da je R mrtav objašnjavala da je R živ. Zapravo odustala sam od objašnjavanja. Znala sam da sad njegov život ovisi samo o meni. Zapravo o mojoj dobroj volji.
R je jedan jako drag dečko od svoje 23 godine koji je prije par mjeseci imao prometnu nezgodu iz koje je izvukao tako teške povrede glave, a i ostalog tijela da se čudim kako to da nije ostao na mjestu mrtav. Ja i on smo imali super odnos, bili smo frendovi, no posvađali smo se nekih mjesec dana prije te saobraćajke i nismo razgovarali od tada. Bila sam čak spremna nakon te svađe nikada više s njim ne progovoriti ni riječi. S druge strane, trebala bih ga voljeti jer se dečko bori za svoje snove (a ja volim kad se netko bori za svoje snove), trebala bih ga voljeti jer je nedavno dao svu svoju ušteđevinu kako bi mom dečku kupio tortu za rođendan, trebala bih mu oprostiti što je uradio to što jest jer samo želi imati bolju budućnost... A sad je popušio. Ti neki su ga iznevjerili. Nisam još sigurna, ali mislim da se radi upravo o tome. I sad sam ja jedina koja se njima može oduprijeti. Bolje rečeno, ima muda oduprijeti. Smiješno je na neki način što sad život od R ovisi o mojoj dobroj volji...jer ja to i ne trebam učiniti. Ali onda to ne bih bila ja. Već sam poduzela prve korake, sad je počeo rat. Barem mislim da jest jer još nisam dobila izvješće druge strane. Ako još uvijek R nije umro, ako nije prekasno, a mislim da nije...onda sam sretna jer znam da sam ga spasila. Ako se kasnije samo koji put u životu sjeti da sam to bila ja, meni će to biti dovoljno.
Post je objavljen 15.08.2006. u 10:32 sati.