Gospojina dolazi kao more. Postoji naime jedan trenutak - barem ga ja tako doživljavam - kada se, dok putujemo na more, ono osjeti i, slobodno možemo reći, pojavi znatno ranije nego što ga okom vidimo. Uljuljkane u vožnji, već pomalo otupjele od silnog iščekivanja, taj «morski» val zapljusne sva naša osjetila. U hipu se sve nekako promijeni, zrak postane drukčiji, krajolik je odjednom primorski, kamen, nad kojim počne treperiti uzavreli zrak, oštriji je i bjelji, svi dotadašnji mirisi u času ishlape, a u nosnice se usele novi, «morski»; u podlozi svega zrikanje zrikavaca preplavi tišinu, pa se sve osvrćemo oko sebe, nehotice se protežemo još uvijek ne dolazeći k sebi da bi tek kasnije, kad ga okom ugledamo u sebi prošaptali: more...
Eto, tako dolazi i Gospojina.... Više
Post je objavljen 15.08.2006. u 00:30 sati.