...ovako je djelovala jedna vožnja u kasnim satima...evo što mi je šapnula...
teška, umorna noć
prati bijelu liniju preda mnom
jurim bez svijesti u nepoznato
stišće me tama...
nebo se smije
priroda šuti
nema glasova
u mojoj duši
hvata me strah
a ja bih trebala njega
stavit u crnu vreću
objesit cedulju...
stvarnost što stiže
nema milosti
pruža mi ruke
al ih brzo izmiče...
prepušten sebi
bačen u kolotečinu
ne znaš gdje početi...
Post je objavljen 14.08.2006. u 22:37 sati.