Marketing
BACK IN BLACK
Da. Kratko sam bio na moru. Naime, baka mi je umrla jučer te smo se danas morali vratiti kako bi stari mogao izorganizirati cijeli sprovod i sve to skupa. Bed veliki. Okupao sam se jednom, al ajde, bar mi je guzica vidjela mora. Ne znam. Nemam neki osjećaj tuge u sebi nego nekakve tuposti. Baka je pod stare dane postala zločesta prema svima, pa je možda i zbog toga. Ali opet kad sam se sjetio kada smo skupa išli na more svake godine, dođe mi žao. Al spasila se. U tih 3,4 dana što sam bio na moru pisao sam i dnevnik pa ću ga uskoro objaviti tu tako da ćete vidjeti sve moje muke (o kojima više u dnevniku). Jučer su mi došli Njokich i njegov dečko kod mene doma na moru pa smo se zajebavali i igrali «Čovječe ne ljuti se» što nisam igrao godinu dana. Dogovarali smo se da i sutra ili preksutra odem do njih u Split pa da se zajedno kupamo i zajebavamo, ali to je sve propalo zbog smrtnog slučaja, ali, što se može. Takav je život. I takve stvari se dešavaju iznenada. I na kraju, kako ja znam reći – bit će sutra bolje. Joj, ali slabo mi dođe kad samo zamislim kako će biti u četvrtak na sprovodu. Sve te drame, plakanja, cviljenja... Najradije ne bih to ni gledao, ali što mogu. Moram. Još crnina koju će svi nositi. Ajme užasa. Tek će me to u depru baciti i tek ću se tada osjećati jadno i kao da su mi sve lađe potonule. I to ne zbog mene nego zbog drugih. Svi će cmizdriti, a ja ću ko stijena stajati i gledati to sve sa strane kao da sa oni iz jednog, a ja iz drugog svemira. Različiti svemiri, različiti svjetovi, različiti ljudi... I smrt je za ljude. Svatko ju drugačije doživljava. Pozz svim blogerima!
Post je objavljen 14.08.2006. u 19:07 sati.