Marketing
O painkillerima i još nekim stvarima
Puno toga mogu istrpit. Teške ljude, naprimjer, jer se redovito samouvjerim da su takvi jer ih netko u nekom ključnom i ranjivom trenutku života nije dovoljno ljuljao i tetošio. Rastanke, jer uvik sebi objasnim zašto je nešto tribalo završit baš tad i baš tako. Neuspjehe na poslovnom planu, jer nisam bogzna kako ambiciozna, a i interesi su mi promjenjivi kao mogućnost koncentracije na jedan objekt u djeteta od 3 godine.
Svakako, u svakoj potencijalno kriznoj situaciji u pomoć dolazi moj osobni superheroj u vidu posebnog autosugestivnog momenta. Kad sebi dovoljno puta ponoviš istu glupu, prozirnu laž ona se, po već poznatim ljudskim zakonima, mijenja u istinu.
Al' kad se radi o fizičkoj boli tu padam na svim testovima, pouzdano i istog trena.
Drugi sam dan zaredom pod utjecajem kombinacije painkillera i čajeva od sumnjivih domaćih mišancija trava. Stavila bih u usta i leš male životinje, da me netko dovoljno slatkorječiv uvjeri u djelotvornost istog pri ublažavanju bolova.
Ovo je, valjda, jedan od onih momenata kada se bivši ovisnici o onome šta nazivaju cigarete - a zapravo su jadna, kapitalistička zamjena za actual duhanske proizvode - vraćaju staroj, dobroj ovisnosti. Bilo šta, samo da ima kakvo-takvo anestetsko djelovanje. Moram priznat da mi se, kroz maglu svih ostalih misli, nazire i mogućnost da se ponovno primim te stare, dobre ovisnosti. Ne znam, možda bih stvarno trebala prestat gledat filmove snimane u periodu ljudske povijesti dok je pušenje još bilo very in.
Dok sam pušila, kada bih zapalila duvan, imala bih dojam da stvaram oko sebe zaštitni sloj koji nitko ne može probit, da kupujem sebi vrijeme, onih ključnih 5 minuta potrebnih za neku odluku koja se, naravno, nikad ne donese u pravom smislu riječi već se stvari odmotaju onako kako je bilo od početka predviđeno. Koja vrhunska glupost, samo to mogu sad reć na te moje iluzije da je život kao film i da vrijeme može zbilja stati i raditi meni u korist.
Jedna je stvar u ciloj ovoj agoniji dobra. A to je, da sam, uz sve, još dobila i laganu fibru. Pa mi je sve onako polu-stvarno, taman toliko da olabavim stisak i oslobodim se ideje da je svijet stvarno loš ili stvarno dobar.
Margo Channing, "All About Eve"
- a ako vas zanima šta mislim o gorespomenutom filmu - 'aj'te 'vamo...
Post je objavljen 14.08.2006. u 17:58 sati.