Marketing
Moje pjesme, moji snovi part II....
Opet se vraćam na ovu temu ali malo opširnije...potaknuo me jaako dugački post Orange Boya....hehee
Sve više razmišljam o tome što bih studirala i gdje ustvari želim graditi svoju budućnost....voljela bih imati posao koji volim ali od kojeg mogu živjeti i biti financijski neovisna o svome partneru....mnoge žene aka sponzoruše traže muževe koji su full of money ali takve osobe sažaljevam.Mislim da se svatko može potruditi i dati sve od sebe da uspije u životu.Glavni mi je cilj završiti srednju sa odličnim uspjehom i upisati se na faks.Znam da mnogi koji ovo čitaju podsmjehuju se jer misle da je ipak prerano da razmišljam o onome što će biti za par godina.Možda jesam premlada ali moram se pripremiti za život.Jer život nikoga ne štedi.Sve se veže jedno za drugo.Ako srednja ne bude uspješna kako ću na faks onda?Ne primaju bilo koga.Najteže je odrediti faks po mom mišljenju.Treba ga prilagoditi sposobnostima i imati snažnu volju i želju da se uspije.Ja mislim da ja to imam.Ako Boga da voljela bih živjeti sigurno van ovih prostora.Ma bilo gdje.Odat ću vam malu tajnu
...oduvijek sanjam da živim u USA i privlači me New York....možda ciljam previsoko ali neka...snovi se doista ostvaruju ako vjeruješ u njih...kad bi živjela u Velikoj Jabuci rado bi otvorila neki cool lokal sa domaćim ugođajem ili neki butik sa cijenama prilagođenima životu i plaći ljudi...hihi
....vidi se da sam pod utjecajem američkih ljubavnih
filmova...onih koji su snimani u New Yorku(You've got a mail,When Harry met Sally....i drugih)of course
New York, New York....USA
Ali glavni problem je...ja uopće nemam podršku...moji prijatelji kao da ne postoje.. roditelji,kad bi im rekla nešto o tome mislim da bi se smijali....ja osjećam da mogu postići mnogo toga ali nemam volju jer me mjesto gdje živim ubija...ubija mi želju da uspijem..tako je jadno i u usporedbi sa Splitom npr. je groblje...nikad se ništa ne događa ...nema neočekivanoga...ljudi su ljubomorni na tuđi uspjeh...svatko gleda sebe,sebičnost vlada....ljudi moji dođe mi da se ubijem....doslovno...uništava me sve ....kad vidim s kakvim sam ljudima okružena..ja sam jedno mlado stvorenje koje želi voljeti ljude bez obzira kakvi su ali ne....kad se nekom više približiš kao da ima štit oko sebe...i gledaju te kao da si s Marsa pao kad nešto predložiš što njima ne odgovara...svi bi da je po njihovom...ovdje promjene nisu dobrodošle...a meni bi svakako život spasile....ja ne mogu skontati svoje prijatelje i da budem iskrena uopće nemam pravih prijatelja koji be me stvarno razumjeli nego samo gledaju svoje potrebe i kako njima odgovara....niti da me pitaju za mišljenje....tako sam užasno danas i depresija će me dokrajčiti...ljudi me ubijaju svojim riječima i poostupcima...zar ne postoji prava osoba za mene koja će me razumjeti i shvatiti što želim....nema svjetla na kraju tunela.......vjrujem u snove i u bolje sutra ali kad vidim svijet oko sebe plamen nade oslabi....
Post je objavljen 14.08.2006. u 17:01 sati.