Pišem svoj treći ozbiljni blog.Od prvog sam izgubio lozinku i korisničko ime,drugi sam u ime zrelosti ostavio da vegetira.Eno ga i sada pusta i prazna.Promjenio sam mu korisničko ime i lozinku zatvroneih očiju tako da se sad ispunjava ono što sam planirao onda.Želim ,a ne mogu ući u njegov blogeditor.
Ipak treba pisati blog.Jedna je napisala na svom da je on spašava tableta.Svakako pogoduje zdravlju istresti se na papir,odnosno blog.Čitao sam sad da i vodeći dnevnik bolje razumijemo sami sebe.Pišući o sebi provodimo introspekciju.Čitam Hadrijanove memoare od Marguerite Yourcenar dobitnice Nobela 1987.Ova knjiga ju je proslavila.Posudio sam je u knjižnici prije 5 sati i dosad sam pročitao 70ak stranica.Moram vam reći da je to zasad najbolja knjiga koju sam čitao.Puno se sazna o životu uopće čitajući knjige.Sazrijevam.Sazrijevam samom sebi naočigled.Napuštaju se snovi i zamjenjuju konkretnim planovima za budućnost.Polako spoznajem i težinu života.Ali,polako,samo naznake.Unatoč tome ne bježim od toga.Prihvaćam izazov.Nema kukavičluka kao prije.Ne bojim se.
Dosad sam susprezao srdžbu u ime vjerskih pobuda i ljubavi prema ljudima.To i nije isuviše pametno.Suzdržana energija se akumulira i u neprimjerenom trenutku se izbaci van.Na situaciju primjerenu blagoj srdžbi EXPLOZIJA!!!
Sazrijevam.Ipak će mi sredinom prosinca biti osamnaest godina.
Trudim se čitati.Nisam kao dječak volio čitati knjige.No u ovom procesu sazrijevanja shvatio sam da su i više nego korisne.Majka mi je uvijek govorila:''Čitak knjige,nećeš znat sastavljat''.Ja sam sa shvatio da ako ne budem čitao da neću znat ni razmišljat,a time ni pisat školske sastavke.
Post je objavljen 14.08.2006. u 18:17 sati.