Noć (ako se tako može nazvati, jer u podzemlju je stalno noć) nije donijela nikaj novog. Nakon buđenja smo krenuli dalje, nas 9 malo brže, ova dvojica iza nas polako dok ih nismo posve izgubili iz vida. Tog dana smo napredovali jako brzo, uz samo dva ubijena pauka. Jedini je problem bio kaj još nismo uspostavili vezu s ostalim grupama i kaj smo bili prisiljeni ostaviti dva člana iza nas. Inače je misija, barem zasad, tekla prilično glatko.
Došavši do malo veće pećine, odlučili smo prespavati u njoj. Bio sam zadužen za drugu stražu, koja je protekla mirno, kao i cijela noć. Ujutro smo nastavili put.
Nakon pola sata hoda došli smo do jedne prostorije iz koje je vodilo mnogo manjih prolaza i koja je bila prepuna mreža, ali bez pauka. Čim smo zapalili prvu mrežu, kao da smo otvorili put u Bezdan. Sa svih strana su počeli nadirat divovski pauci. Nismo ih mogli ni izbrojiti zbog kaosa koji je nastao jer smo se na brzinu morali grupirat i nismo pazili na njih. Skupili smo se u jedan kut prostorije i stali u formaciju, nas šestorica polukružno, a iza nas dva strijelca i Hezre, koja je svojim dalekometnim magijama i magičnim čekićem uništavala pauke. Odjednom su dvojica iz formacije propala u zemlju, a iza nas je iz poda izletio pauk rovaš. Pauci koji se inače ne vole da surađuju zajedno? Neviđeno! Toliko nas je osupnula pojava jednog rovaša među divovskim paucima da smo na tren izgubili koncentraciju, što je bilo dovoljno da dva pauka ugrabe i ugrizu jednog patuljka, nisam ni stigao vidjeti kojeg jer sam se branio od jednog koji je krenuo ravno na mene. Za to vrijeme su se dvojica koji su propali uspjeli izvuć iz rupe, a ovi iza nas uspješno riješili ne jednog, nego dva rovaša!
Nakon par minuta borbe začuli smo poznati bojni poklič iz jednog od pokrajnjih tunela i sekundu poslije iz njega je iskočilo desetak patuljaka željnih borbe. Čim su oni ubili još dva pauka, ostali su se razbježali.
Epilog ove bitke je bio dva poginula patuljka i petnaestak pauka. Nije loše, ali nije ni dobro. Prelako smo izgubili ovu dvojicu jer smo se opet bili previše opustili.
Druga skupina, koju je vodio veteran Ditorhar „Kičmolomac“ Hardwood, izgubila je jednog člana, ali dan ranije. Pauci su ih iznenadili dok su spavali.
Pošto smo svi bili izranjavani, a kod još dvojice je počeo djelovati otrov pa su svećenik i svećenica imali puno posla, bili smo prisiljeni odmoriti se ovdje. Prolaz kojim su pobjegli preživjeli pauci smo zabarikadirali kamenjem, a u ove ostale smo poslali izvidnike da se uvjerimo da su sigurni. Nakon sat vremena vratili su se i izvijestili da su prolazi relativno sigurni. Ditorhar i Nur'toak su se išli dogovorit kako i kuda dalje, a mi ostali smo se bacili na hranu. Imao je Bolig pravo, meso ovih pauka nije za bacit.
Post je objavljen 14.08.2006. u 14:46 sati.