Ponovo poče učiti pokraj mora. Silan se narod slegne k Njemu. Stoga On uđe u lađicu na moru i sjedne, dok je sav narod stajao na kopnu pokraj mora. Tada ih je učio mnoge stvari u usporedbama; i rekao im je u svojoj pouci:
- Poslušajte! Izađe sijač da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice i pozobaše ga. Neko pade na kamenito tlo, gdje bi plitka zemlja. Ono brzo izniknu jer nije imalo duboke zemlje. Ali kad sunce iziđe, uvenu i, jer nema korijena, sasuši se. Neko opet, pade u trnje i trnje uzraste i uguši ga te ne donese roda. Neka, napokon, padoše na dobru zemlju, iznikoše, uzrastoše i donesoše rod: jedno tridesetorostruk, drugo šezdesetorostruk, treće stostruk.
I nadoda:
- Tko ima uši, neka čuje!
Marko 4,1
Tumačenje usporedbe o sijaču. Sijač sije riječ. Oni koji su «kraj puta», gdje se riječ sije, jesu oni koji su netom čuli riječ i odmah dolazi sotona i oduzme riječ koja je posijana na njivi. Isto tako oni koji su posijani na «kamenito tlo» jesu oni koji kad čuju riječ odmah je primaju s radošću, ali kada dođe nevolje ili progonstvo zbog riječi, smjesta podlegnu. Ima drugih koji su posijani «u trnje». To su oni koji su čuli riječ, ali svjetske tjeskobne brige, varavo bogatstvo i požude za svim ostalim navale te uguše riječ, i ostane bez ploda. Ima ih koji su posijani «na dobru zelju»: oni slušaju riječ, primaju je i donose plod: jedan tridesetorostruk, drugo šezdesetorostruk, treće stostruk.
Marko 4,14
Post je objavljen 14.08.2006. u 12:07 sati.