Još 6 dana do Amerike...
pa... pozdrav svima koliko vas ima! *maše svima s nervoznim i skamenjenim izrazom lica*
Ni u njamanju ruku nisam očekivala, a ni željela završiti na naslovnici, već sam mislila voditi ovaj blog da potaknem i ohrabrim druge na isti korak kao i ja prenoseći im svoje iskustvo. Valjda je i ovo jedan način, ali mene je strah ovolikog publiciteta!!! :((
Ali evo, hvala vam na komentarima.
Nego, kad sam već tu da odgovorim na najčešće postavljeno pitanje u komentarima.
Kako si dobila stipendiju? Kako bih i ja mogla/ao na to???
Priča ide ovako:
prošlo ljeto sam igrom slučaja upoznala THE Bivšu Stipendisticu, jednu fantastičnu osobu kojoj se i dan danas divim na svemu što sama čini i postiže, no o njoj neki drugi put :) Kroz priču sam saznala da je boravila u Americi na godinu dana, a kako je meni biti učenica na razmjeni u SAD-u bio san otkad znam za sebe (a u engleski jezik sam zaljubljena isto toliko dugo:))...) , volim pitati ljude kako i zašto. Tako otkrih da je dobila punu stipendiju koje je ujedno i jedno nezaboravno fantastično iskustvo koje će pamtiti do kraja života.
Ovo nije doslovna "razmjena" u kojoj vi stojite kod neke obitelji pa morate primiti nekoga natrag kad se vratite u domovinu. Ne. Ovo je razmjena za poticanje tolerancije i međukulturnog razumijevanja. (i ne morate ugostiti nikoga zauzvrat)
Da se vratim na natječaj: organizira ga jedna hrvatska nevladina organizacija u suradnji s američkom. Američka ima 35 godina iskustva s razmjenom učenika iz Europe, Australije i Kine, te iz Amerike u svijet. Hrvatska organizacija je već poslala 10 generacija preko bare, ja sam u jedanaestoj i koliko znam, osim dvoje učenika svi su postigli odlične rezultate za vrijeme boravka u SAD-u.
THE Hrvatska Organizacija, ne samo da surađuje s Amerikancima, već surađuje i s britanskom organizacijom koja dijeli stipendije učenicima iz raznih djelova svijeta. Tako da pri prijavi imate priliku poći u SAD ili Veliku Britaniju pohađati TREĆI RAZRED srednje škole (i nikoji drugi. Ni prvi, ni drugi, ni četvrti, oni sitpendiraju TREĆI)
Natječaj se inače otvara u razdoblju između rujna i studenog (prošle godine je to bilo u studenom). Naravno, ime same organizacije i adresu web stranice na kojoj je objavljen natječaj ćete saznati kad dođe vrijeme za to. Pazit ću ja na to ;)
Pošto je meni to bio veliki san odmalena, naravno da sam imala tremu pri samoj odluci da se prijavim, ma što, kad sam vidjela da je natječaj otvoren!!!
No, kako s godinu na godinu neki sponzori odluče više ne podržavati neke projekte, tako se poveća i cijena sijela kojeg stipendisti moraju sami pokriti. Prošloj generaciji je to bilo 1000$ za SAD, ne znam za UK, a ove godine je to 1500$ za SAD, a 600 funti za UK. Naravno, ta se suma može pokriti u ratama i nalaženjem raznih sponzora. Kako mi je i sama THE Bivša Stipendistica rekla: "Novac je najmanji problem. To se uvijek da srediti zato ne brini". Uistinu i jest. Ja sam se pri odluci za prijavu toliko opterećivala tom svotom smatravši da će mi trebati stvarno puno da nagovorim roditelje na ovaj pothvat, tako da sam smišljala razne moguće (njihove) argumente i (svoje) protuargumente na iste. MEĐUTIM:
sjedim u dnevnoj sobi, tata dolazi doma. Naravno, najbolje je što prije reći početi ih nagovarati. Nisam mu mogla reći odmah s vrata pa sam pričekala da skupim dovoljno hrabrosti poći se suočiti s tim.