Rusalkine priče: O Noinoj (b)arki

Mudra je Majčica priroda većini živih bića, s namjerom održanja vrste, ugradila prirodnu potrebu biti udvoje.
Uz to je, svojom darežljivošću, ljudima poklonila uživanje u tomu.
A ljudi su mudro naučili kako zaobići "zadnju namjeru" Majčice prirode, kada je to neophodno.
I uživati i dalje, kad ostvarenje te namjere više nije aktualno.

Sjećate li se (možda s pouka katekizma, možda iz bakinih priča, možda iz literature)

Noine barke?



Bog , razljutivši se na ljudsku zloču, odluči uništiti ljudski rod.
I Bog reče:
Zbrisat ću s lica Zemlje čovjeka kojega sam stvorio, a zajedno s njime i sve životinje i stvorenja koja gmižu i zrak koji struji....

No, Noa pronađe milost u Božjim očima i Bog odluči poštedjeti ga.
I ne samo njega već i njegova tri sina Šema, Hama i Jafeta. I njihove žene.

I Bog reče Noi: Načini arku. I u nju ukrcaj po par od svake životinjske vrste - ženku i mužjaka...

I potom Bog posla potop....

Motiv potopa iz biblijske priče ima korijene u Epu o Gilgamešu, a javlja se i u mitologijama različitih naroda: američkih Indijanaca, Havajaca...

Imaju li biblijska priča i navedeni mitovi stvarnu podlogu?

Povijest bilježi različite pokušaje odgovora na ovo pitanje.
Čak su i poduzimane ekspedicije kako bi se otkrilo brdo na koje se Noeva arka nasukala kada se potop počeo povlačiti.

Najčešća je pretpostavka da se radi o planini Ararat u današnjoj Turskoj.

Ako nekoga zanima potraga za Noinom arkom:

The Search for Noah's ark
s iste je stranice i animacija grmljavine i arke.

Radi korektnosti, a i za one koji bi pogledali koju karikaturu na biblijske i različite druge teme, navodim stranicu s koje sam preuzela sličicu:

Free Cartoons

Napomena: Tema ovoga posta logičan je slijed prethodnih postova na temu Udvoje je ljepše.
I činjenice da danas u mojem gradu cijeli dan pada kiša.
I da je nedjelja pa ja imam vremena.
I da mi nitko nije svratio na kavu.

Ostali povodi su sasvim privatne naravi.

Post je objavljen 13.08.2006. u 19:04 sati.