Marketing
O torzu Anthony Kiedisa i malo o muškarcima koji to nisu..
Danas sam se latila meni ne baš dragog posla. Peglam. Visina veša-ko Mont Blanc. Bijele se košulje i plahte 'mjesto snijega na vrhu. Namjerno nisam rekla Mount Everest jer sam već vrhove ledenih brijegova dokrajčila..I tako, navila ja mjuzu, deru Peppersi po đitrama i bubnjevima, derem se i ja, ori cijeli stan od mog milozvučja. Briga me za susjede, dovoljno su daleko da im neće pozliti dok ručaju. Drmam se u ritmu muzike i zamišljam pred sobom sliku oznojenog Anthonyjevog torza i vjetra u kosi, kad me prene telefon. Frendica mi je trudna, skoro pa 3 mjeseca, ja znam za bebu od kad su se pojavile dvije crte na testu..Beba je bila planirana, ali ne i okretanje na peti i bijeg od odgovornosti gospodina budućeg tate koji je u srednjim tridesetim i koji je u njenom životu prisutan zadnje dvije godine.Oboje imaju sređeno stambeno pitanje, jedino što trenutno ne žive u istom gradu jer je njega posao odveo na obalu. Ona je odlučila, unatoč riziku da joj raskinu ugovor na određeno u firmi, donijeti tu bebu na svijet, a on joj spočitava kako ga ona želi uloviti i time sva njegova prijašnja slatkorječivost postaje piece of crap. Divim joj se jer mu je rekla da što se nje tiče, ne mora nikada niti vidjeti dijete ako to ne želi..Samo pitam se, kakav je to muškarac koji ti jedan dan skida zvijezde s neba, smišlja imena tada još imaginarnoj djeci, a kada ona postanu realnost, okreće ti leđa i kaže da ga siliš na dijete i da se on ne osjeća spremnim na to? Što bi rekla jedna moja frendica-nema kajanja nakon karanja. Nakon toga, krenula sam razmišljati koja od frendica ima klince kojima sve one početničke potrepštine više nisu potrebne pa da lagano krenemo u pripreme i nabavku opreme. Sjetila sam se posta crne mambe od pred nekih mjesec dana kako je trudnoću prolazila sama i vidim da to sad slijedi i mojoj prijateljici..Baš me zanima šta vi mislite o samohranim roditeljima?
Post je objavljen 13.08.2006. u 18:18 sati.