Marketing
Proslost…
Stezalo joj se grlo. Na ovom mjestu ispunjenom ljudima, nije mogla disati.
Bila je prisiljena ostati tu iako su je gusili a umjesto misli, njezinim umom se poput sablasti protezala para. Nije mogla ni misliti zbog jezive esencije koja joj je nimalo njezno stiskala grlo i ostrim noktima strugala koru mozga tako da su misli, ako su i nastale pucale svakog trena kao mjehurici od sapunice. Klizile su joj iz ruku u samom startu njihova nastajanja.
Nije se osjecala ugodno.
Na tom vrucem mjestu s tisucu otkucaja srca svake sekunde, njezino je bilo jedino koje je stajalo nepripadajuci tamo. Razlika je bila najprije izvanjska tako da se, ako se i htjela uklopiti, bitno razlikovala od ostalih ondje prisutnih. I oni su to znali. I nju su gledali drugim ocima.(bar je ona bila uvjerena u to).
Cinilo joj se da ponekad moze u tudim ocima ugledati tocku, nesto sitno i nezamjetno. Sazaljenje. Licemjerje.
Kod drugih osoba opet nije vidjela nista. I one su joj bile draze jer nista nisu osjecale za nju. Nisu se pretvarale.
Jasno je vidjela da tu ne pripada…a puno ih je bilo takvih.
Gledali su u nju a ona je gledala kroz njih. Nije imala snage suociti se s pogledima tih bica. Bica poput nje od kojih se u sitnom (a u njezinim ocima tako velikom) detalju razlikovala.
Nije se zavaravala s mislju da je posebna. Postojalo ih je jos poput nje. I njh su mucila slicna pitanja, slicni snovi. I njihovi dani su zavrsavali sa sve tezim i tezim –zasto?- .
Nijedno jutro nije donosilo odgovor.
Nije se smatrala posebnom zbog toga sto je obiljezena ali bila je jedina takva na podrucju svog prebivanja. Ako bi nekad, slucajno, odnekud sasvim nenadano dolutala osoba s biljegom poput njezinog, djevojka bi spustila glavu i pala jos dublje. Previse ju je to podsjecalo na vlastiti odraz, a to si nije smjela dopustiti.
I zato su je gusili ljudi.
Kroz koga god da je pogledala, vidjela je razliku. I kolikogod si puta pokusala objasniti zasto je tako, toliko se puta ozlijedila. Fizicki puno manje nego psihicki zato sto nitko nije smio vidjeti rane. Ipak je ona bila normalna, vesela, sretna…Izvana. I bila je tako lazna izvana, tako prijetvorna i svi su to izvanjsko uzeli za istinu. Kad se naposljetku potpuno urusila u sebe, nisu shvatili kako ni zasto zbog svoje opsesije objektivnim. Uostalom, bili su to samo ljudi. Savrsena bica.
Ps. davno napisana sudbina mnogih…
Post je objavljen 13.08.2006. u 14:13 sati.