Moj Dio:
dotičem granice neumorivo hodam stazom,
gledam na problem spreman rušim prvom fazom,
da budem pokopan u grobu svojih predaka,
umrijet ču prirodno a ne od rafala metaka,
lirički ratnik na ulici danju i noću živim,
loš život nam je mogučnost ali Boga ne krivim,
ne krivim nikoga takvo vrijeme smo pogodili,
21. stolječe je bol i tuga i sve što smo stvorili,
razarali za naftu i proljevali nedužnu krv,
ulazili u tuđe živote za novac stvoren je i crv,
sičušni virus koji hara granice normale,
moje riječi su istina, dalje se pišu nisu stale,
i misli iz mog uma stvaraju ti vječnu sliku,
upoznaj me još jednom uz kvartovsku spiku..
krvavim me očima vidiš i dalje neumorivo gledaš,
stati ne želiš, tojest muškost neda da se predaš,
ne podižeš zastavu da vidim dali si stao,
želiš me pobjedit očima, dokazat da si zao,
ali samo si pao nisko i još niže,
korak se ubrzava i prilaziš mi bliže,
bez ijedne riječi gledanje se nastavlja,
nas dvoje se ubijamo dok za rat se nazdravlja,
čašica pjenušca u zraku i povik "u zdravlje",
tko je mrtav od nas dvoje nije bitno jer je slavlje,
ali obojica smo živi i krečemo na osvetu,
dokazati svijetu da smo spremni napravit štetu,
ulazimo u vladu i svaki na putu je žrtva,
ovo je samo san dvoje dječaka mrtva....
Refren:
osvetnički čin koji stvara grobove,
junaci smo za mladež izigravali smo bogove,
ali bogovi su svtinje mi smo zli i prokleti,
21. stolječe je neobično dešavaju se preokreti...
Post je objavljen 13.08.2006. u 02:00 sati.