Puno puta sam čuo ovu pjesmu, puno puta je otpjevao, ali tek sada je počinjem shvaćati. U dva dana (jednom dahu) sam pročitao knjigu pod nazivom «Panika u podzemlju» od Bože Baruna. Knjiga me vodila i očaravala svakom novom stranicom. Teške kušnje, padovi, zamke i smicalice koje su se pojavljivale sve su ispitivale moje stajalište. Svaki puta sam zastao i upitao se, kako bih ja sada reagirao i što bih napravio?
Bez obzira koju odluku donio u kojem trenutku, shvaćam sada, ona mora biti uz Isusa – jer tada je moja odluka uvijek ispravna i dobra. Svaki korak za koji se odlučim je dobar i valjan, ako je usmjeren prema Isusu.
Samo tebi ću pjevati Isuse moj,
Tebi dugujem život svoj,
Ti smrti zaustavljaš studeni dah,
S tobom sam, nije me strah.
Zbog mene si prošao kroz tamnu noć,
Da ja mogu do svijetlosti doć`
U haljini bijeloj, čistoj k`o snijeg,
Slobodna zauvijek.
One noći si nosio crveni plašt,
svojom krvlju posvetio nas.
Još maslina grane svijaju se,
Od silne ljubavi te.
Samo ona je jača od otrova zla,
Samo ljubav u grudima,
Što jedina nikad ne umire,
Do vječnosti razlila se.
Samo Tebi ću pjevati, Isuse moj,
Tebi dugujem život svoj.
Ti sjaji k`o zvijezda u daleku noć;
Čekaj me, jer ja ću doć`.