1. NEŠTO TUŽNO(ili ne baš)
Tražim po sebi mogu li napisati nešto lijepo, njušim po sebi, tražim mogu li si dozvoliti iskrenost, prvo noćas u ovoj maloj sobi a onda od sutra i u većim prostorijama.
Ponekad sam jako lažna. Ponekad tražim u nestvarnom razlog postojanju, točnost i istinu i ljepotu. Ponekad tražim to u teksturi svog koljena. Ponekad nađem samo strah, gust i mlačan.
To me you are a work of art
And I would give you my heart
That’s if I had one
You are.
Sad se samo plašim da stavim nešto što sam uspjela napisati, bila sam jako ushićena pišući ali sada nekako, s tzv. odmakom.... ili se nisam još navikla ili ne valja. Mrzim kad ne valja a toliko se trudim.
Mrzim suočavanja, ponajprije sa sobom. Ili s njom? Ha. Ha...
2. NEŠTO VESELO (ili ne baš)
Sjajna situacija, ja, jedina gola žena, čini se, na cijelom svijetu, preciznije dokle pogled seže. Trebam izaći iz mora i praviti se da je to savršeno normalno... Naravno, to jest savršeno normalno (ja izlazim iz mora na tom istom mjestu već 18 godina) i ja sam u pravu, ja jesam u pravu, oni su u krivu ali oni to ne znaju. Problem.
Vučem se plićakom na rukama, mislim kako sam pizda i kako sam jadna i kako mi nije neugodno, NIJE mi neugodno jer sam ja u pravu i to je savršeno normalno ali moram priznati malo je čdno i malo mi je bed. I tako se ja, standardno, hrvam sama sa sobom, zamišljam svoj put do ručnika, stajanje na kamenčićima, traženje knjige, naočala, šešira, lijeganje... da na kraju ne bih učinila ništa, spašavaju me Mira i Andreja, izlaze prve, ja se stidim, sva jadna i bijedna, pola na suhom pola u vodi i baaa, mrzim ih, ne podnosim ih, odvratni su i glupi!
Post je objavljen 12.08.2006. u 21:20 sati.