Marketing
Apsolutna tišina na Zemlji
Kada bi se posrali u jedinici apsolutnog vremena (što god to značilo - Wordova se spajalica češka po glavi – ima možda veze s Planckom), pomislili bi da eter u kojem ste stenjali ne prenosi zvučne valove i da se davite u mjesečevom Moru tišine i da takvo što na kugli zemaljskoj nije moguće.
I tada bi se najčešće nerado prevarili, jer većina drži do svojeg mišljenja kao do nečeg božjim darom nazvanog, a iz mračnog prostora nespoznaje izronio bi prst providnosti i ukazao na zemljovid na kojem se krivudavo, meandrasto i razmetljivo geološkim nazivima izležava rijeka Kupa.
Ta svemirska tišina koja se nadvija nad zelenkastom vodom i staplja s obalnom florom često može zavarati pa se nacvrcani u ljuljajućem plovilu, sklopljenih vjeđa i skrušenih misli potaknutih alkoholnim emocijama, odjednom prenete kao iz najužasnije noćne more, misleći da ste nerado dospjeli na nebo iako ste planirali još neko vrijeme biti svjesni sebe i živjeti tuzemaljski život ma kako čemeran on bio.
Ma čak i trijezni pomišljate da ste oglušili, a da su valovi čamca koji ga miluju iako ih ovaj razdire, posljednji zvuk koji ste čuli prije no što ste naprasno banuli u prostor vječne bezvučnosti.
Tu prestajem biti poetičan i krećem sa zahvalama Supersaletu, ProfesorTu i Compovom te gospođi mami na gostoprimstvu i besplatnoj hrani.
Gad bles (čitajući ove riječi netko bi zlobno rekao da vas netko naziva gadom blesavim) Hrvatska.
Post je objavljen 12.08.2006. u 15:57 sati.