U stara vremena ljudi su vjerovali da je srce najvažniji organ, a mozak bezvrijedan. Kad su Egipćani mumificirali tijela, brižno bi očuvali srce i druge organe, a mozak bi bacili.
Negdje sam isto tako pročitao da su stari Grci mislil da misle želucem...pa si ja mislim sljedeće:
Blago njima!
Znate li današnje zahtjeve na naš jadni mozak? Bombardirani smo informacijama od trenutka kad otvorimo oči pa sve do one sekunde kad legnemo spavati! A znam neke ljude koji ne mogu zaspati ako im ne radi televizor - kako je tek njima, oni uče čak i snu, toliko su navikli da im je mozak aktivan da ne mogu ni zaspati ako im sinapse počnu malo sporije raditi! Jadni ljudi, u što se uvališe!
A sad da vam kažem što me čudi:
Meni je nezamislivo da netko može mislit da misli trbuhom!
Od intenzivnog razmišljanja meni doslovno zna zakuhati mozak i ne mogu vjerovati da je itko mogao pomisliti nešto tipa:
"Joj, zakuhao mi je želudac koliko sam mislio o tome!"
Nevjerojatno!
Sad da vam kažem što sam zaključio. Dakle, ja vjerujem da je nešto od ovog dvoje istina:
a)
Stari Grci nisu morali baš puno misliti ako nisu htjeli (blago njima), točnije, mozak im nije bio preopterećen suvišnim informacijama i nisu razmišljanje osjećali tako jako kako ga osjeća moderan čovjek pa im je najjači osjećaj bio osjećaj gladi zbog kojeg nisu mogli mislit ni o čemu drugome.
Kad bi nahranili želudac nahranili bi i mozak (a to nisu znali) i opet bi fino mogli misliti :)
b)
Ja otkad znam za sebe znam da mislim mozgom iliti svojom glavom.
To je jednostavno informacija koja se sazna vrlo rano i o njoj više ne razmišljamo, ona je činjenica istog ranga kao i činjenica da je nebo visoko.
Što mislite, može li biti da meni mozak kuha samo zato što ja znam da mislim njime?
Ono, nekakva uvrnuta autosugestija?
Ha najdraži moji? Nadam se da sam vam dao misliti a ja sad idem jesti i posve isprazniti mozak :D
Već vas vidim...kuha vam mozak od ovog posta...HAHAHAHAHAHA :))))