Ne znam da li to vrijeme na mene tako djeluje, ali nekako sam neraspoložena večeras. A kad je tako, odem na stranicu Carmen Ezgete (Something about me) i liječim dušu, srce i oči. Pa izabrah pjesmu Pabla Nerude...
LJUBAVNI SONET
Gladan sam tvojih usta, tvog glasa, tvoje kose
i tako gladan lutam ulicama, posve tih,
kruh mi ne daje snagu i uznemiruje me zora,
danju osluškujem žubor tvojih koraka.
Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi,
za tvojim rukama boje divljeg žita,
gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju,
izjeo bih tvoju kožu nedirnuta badema.
Pojeo bih munju sagorjelu u tvojoj ljepoti
nos,vladara tvog oholog lica,
jeo bih nestalnu sjenu tvojih trepavica.
I gladan kružim i vraćam se, njušeći sumrak -
tražeći. Tražim tvoje vrelo srce
poput pume u bespućima Quitratue
Post je objavljen 11.08.2006. u 21:43 sati.