Marketing
Skok na skok
Skok u vis. Kao sport. Natjecateljski. Blanka Vlašić. I one ostale cure.
Danas je bilo nekakvo atletsko natjecanje (ubijte me ali nemam pojma koje i gdje i prvenstvo čega i štatijaznam). Naša Blankica lijepo tamo hopsala okolo, nešto malo preskočila, nešto malo više rušila...Uobičajeno.
Ali u ovom slučaju zanimljivost je moj stari. On inače ne prati sport. Nikakav.
Iznimka su ,naravno, natjecanja u kojima sudjeluju "naši".
Onda postaje fanatik kojeg ništa ne može odvojiti od TVa. Dobro, malo pretjerujem, ali shvatili ste.
Da skratim, skače Blanka, on navija. Blanka sruši, on psuje.
Skače neka tamo bivša prvakinja, on opet navija. Ona sruši, on opet psuje.
I pratim ja tu preobrazbu iz običnog navijača u navijača koji navija (koja konstrukcija, a? 
) samo radi sporta. Kao takvog.
Zapazio sam tu preobrazbu kod još nekih ljudi. Naime, o bilo kojem sportu da se radi, čim su naši, makar bio i curling (evo opet ja karikiram), tu su navijači. Oni "pravi" i "instant" navijači. Koji su tamo, naravno, samo da budu viđeni.
Mislim, shvaćam ja da je to normalno i da nisu svi sportovi jednako zastupljeni, osobito kod nas.
I kaj je sad nastalo od ovog posta?
Čušpajz...
I to nedovršeni.
Mrzim čušpajze.
Post je objavljen 11.08.2006. u 20:36 sati.